Iako s čvrstom odlukom za odlazak u nepoznato, rastanak s obitelji i bližnjima nije bio lak. Neizvjesnost i razna pitanja u glavi izmjenjivali su se tokom čitavih, više od 20 dugih sati putovanja do konačnog odredišta. A onda nakon prespavane no i, kao da sam se probudila u nekom filmu, još uvijek omamljena velikom vremenskom razlikom.
Ljubazni domaćini, padre Jorge i Veronica, sa kojima već 3 godine surađujemo na projektu Zdenac znanja-kumstva, čitavi tjedan posvetili su nama. Upoznavanje s prijateljima, okolinom, kulturom i običajima, prošlo je u trenu. Veseli i simpatični ljudi, šarenilo okusa, boja i mirisa.
Nakon tjedan dana boravka u gradu Latacunga, slijedio je smještaj u malom selu Cuicuno, našem budućem domu na duže vrijeme. 2900 m nadmorske visine zbilja ostavlja bez daha... Pogled na vulkan Cotopaxi koji nam se sramežljivo skriva iza bijelih oblaka, provirujući tek pokoji put svojim snježnim vrhom. I tu smo ugošćene sa svim srcem i dušom, te se nije bilo teško brzo udomaćiti.
Malo svetište koje vikendom postaje šareno okupljalište hodočasnika iz svih krajeva Ekvadora. Počašćena sam što je naš dom u sljedećih godinu dana vođen predivnom osobnošću padre Cesara, svećenika u poznim godinama, visoke inteligencije, bogatog Duha, mudrosti i vedre naravi. I naše "cimerice", sestra Faustina i Dolores, misionarke laici, srdačno su nas primile u svoj dom.
Upoznavanje s djecom, roditeljima i ravnateljima škola u kojima Zdenac pomaže ostavilo je dubok dojam na mene. Sama naša prisutnost izazvala je oduševljenje i zahvalnost svih okupljenih, i njihove riječi i toplina pokazale su koliko im pomoć kumova i Zdenca znači. Susret s tom dječicom potaknuo je u meni još veću želju za što bržim savladavanjem jezika i stavljanjem na raspolaganje u svim potrebama.
Ono što me najviše oduševilo u ovo kratko ali intenzivno vrijeme boravka ovdje, je veliko srce ljudi, koji, iako većina i sami u potrebi, rado pomažu jedni drugima i onim najugroženijima.
S vjerom, nadom i ljubavlju nastavljam dalje ovaj put, otvorena za sve prilike koje mi Bog sprema...
Adriana