Volonterka Zdenca, Iliana Gomez u misiji San Francisco de Guayo – život između vode, vjere i nade. Put u zajednicu Jobure.
Naša misija vodila nas je u zajednicu Jobure, koja pripada misiji San Francisco de Guayo. To je područje naseljeno narodom Warao – „ljudima vode“ – čija je kultura duboko povezana s vodenim putovima i prirodom delte Orinoca. Okruženi rijekama i kanalima, žive u skladu s krajolikom koji ih oblikuje.
Dolazak ispunjen radošću
Svaki tjedan putovali smo u ovu zajednicu kako bismo služili ljudima, posebno bolesnoj djeci. Naš dolazak uvijek je bio ispunjen radošću – djeca i odrasli dolazili su u svojim kanuima, noseći tanjure i šalice, spremni za zajedništvo.
Briga za bolesnu djecu
Jedna od sestara, s iznimnom ljubavlju i strpljenjem, brinula se za bolesnu djecu. Mnoga su patila od proljeva, vrućice, kašlja i rana po tijelu. Uzrok tome su loša prehrana i nedostatak osnovnih higijenskih uvjeta. Djeca se kupaju u mutnoj riječnoj vodi, koju koriste i za piće i kuhanje – vodi koja nije prikladna za ljudsku upotrebu.
Zajedništvo i komunikacija
Dok je sestra njegovala bolesne, ostali članovi zajednice – roditelji, bake i djedovi – pripremali su obrok. U međuvremenu smo radili s djecom i mladima. Komunikacija nije bila jednostavna jer djeca ne govore španjolski, već samo warao jezik, pa nam je jedan mladić pomagao kao prevoditelj.
Kateheza i radost djece
Održali smo kratku katehezu o Uskrsnuću. Djeca su s oduševljenjem sudjelovala, osobito u bojanju Uskrslog Isusa – aktivnost koju posebno vole. Igrali smo se, pjevali i učili jedni od drugih: oni španjolski, a mi warao. To zajedništvo donosi duboku radost i ispunjenje – jer u tim trenucima donosimo nadu djeci koja su često skrivena i zaboravljena u riječnim kanalima, a koja toliko trebaju osjetiti da su voljena i vrijedna.
Obrok kao dar
Nakon aktivnosti, obrok je bio spreman. Djeca su strpljivo čekala u redu, a njihova sreća bila je osobita kad su vidjela da je na jelovniku piletina – namirnica koju si rijetko mogu priuštiti. Njihova svakodnevna prehrana uglavnom se sastoji od ribe i tara koje sami uzgajaju. S velikim su zadovoljstvom jeli pileći gulaš s rižom i pili čašu vode.
Pomoć dobročinitelja
Sve to moguće je zahvaljujući dobročiniteljima koji podupiru prehranu ove djece i tako pridonose njihovu razvoju. Bolesnoj djeci dijelili su se dostupni lijekovi, iako u vrlo ograničenim količinama – jedan sirup protiv kašlja morao se dijeliti među više djece, kao i krema za bolove.
Susret s Kristom u potrebitima
U svakom bolesnom i gladnom djetetu prepoznajemo samog Isusa, koji pati u njihovoj stvarnosti i traži pažnju i ljubav. Vidimo i njihove roditelje koji dolaze s nadom i traže pomoć. Zbog nedostatka zdravstvene skrbi, mnogi se obraćaju lokalnim iscjeliteljima, a nažalost, ponekad to završava tragično.
Izazovi i ograničenja misije
Naša je velika želja češće dolaziti i pružati više pomoći, jer jedan dan tjedno nije dovoljan za potrebe koje su goleme. No put do zajednice zahtijeva resurse – gorivo i ulje za motorni čamac. Za jedno putovanje potrebno je oko 30 litara benzina, čija cijena iznosi 2 dolara po litri. Alternativa je putovanje malim kanuom, no ono traje tri sata i nije sigurno za prijevoz hrane niti za one koji na njega nisu navikli.
Misionarski žar i stvarne potrebe
Ova služba, koju vršimo Kristu kroz našu braću i sestre, raspiruje u nama misionarski žar. Svaki čin ljubavi postaje gorivo koje održava tu vatru živom. Ipak, često osjećamo nemoć zbog nedostatka sredstava.
Znamo da je naša misija naviještati Evanđelje, ali jednako tako vidimo koliko je potrebna konkretna, materijalna pomoć – osobito u hrani i zdravstvu.
„Tako je i vjera, ako je ne prate djela, mrtva sama po sebi“ (Jak 2,17).
Lica koja ostaju u srcu
Po povratku, u našim srcima ostaju lica djece – njihova patnja, ali i njihovi osmijesi. Opraštaju se s radošću, a mi ih povjeravamo Bogu, ne znajući hoćemo li ih ponovno susresti pri sljedećem dolasku.
Iliana