Zar je moguće da postoji toliko zla?
Misijska postaja Oyacoto, siromašni dio Quita, glavni grad Ekvadora. Sestra Lenka pomaže indijansku djecu narječja Kichua. Otvorila je školu, vrtić i internat i sve to besplatno. Centar se financira donacijama dobrih ljudi, i Zdenac je među njima. Siromašan i težak život žitelja ovog područja doveo je do zapuštenosti obitelji i nemogućnosti odgoja djece.
Zdenac pomaže zajednicu u hrani, odjeći i školskom priboru, od toga 75 djece. U školi ih je ukupno 350, u internatu 16 djevojaka tinejdžerica i dvije vrtićke skupine po 16 djece. Godinama se radi s djecom, napredak je vidljiv, ali mnoštvo razbijenih obitelji, delikvencije (droga, alkohol, ulične bande) i dalje ima.
Sestre se osobno brinu za petero djece. Njihovi roditelji su ih ostavili. Odgajaju ih kao svoje. Poslije nastave žive u njihovoj kući zajedno s njima.
Prije mjesec dana u kuću im je stigla djevojčica. Ima 5 godina. Crne, ugljene kose s velikim kovrčama i velikih očiju. Djevojčica jako sretna i zadovoljna. Ali njena životna priča je sve samo ne sretna. Djevojčica S.ima obitelj: majku, djeda, očuha, dva brata, ujaka i njegovu obitelj. Žive u velikoj bijedi, materijalnoj, duhovnoj i moralnoj. Oskudijevaju u hrani, odjeći i svemu potrebnom za život. Djevojčica i brat su krenuli u školi kod sestara. Sestre su ubrzo uočile da s djecom nešto nije u redu. Jako se čudno ponašaju. U razgovoru sa djevojčicom dobile su pravu sliku o obitelji. Očuh i ujak se napiju i zlostavljaju cijelu obitelj. Osim batina s kojima žive djeca i majka, događaju im se jako loše stvari. Petogodisnja djevojcica S. je zlostavljana u svakom pojmu ove riječi od svog očuha, ujaka i djeda.
Kako se dijete s time nosi? Kako je to uopće moguće? Koje posljedice će biti za njenu psihu?
Promatram je i ne vidim razlike u odnosu na drugu djecu, a onda nakratka odsutnost, i na licu joj osvane tupi, zamišljeni pogled. Malena je jako nemirna i agresivna. Tuče svu djecu oko sebe bez obzira na godine. Njen brat, koju godinu stariji, prošao je isto. Tuga i beznađe.
Sada djeca žive sa sestrama koje im pomažu koliko mogu. Brinu se za najmlađeg brata, kako on ne bi prošao isto što i oni. Sestre usko surađuju sa socijalnom skrbi ali njihove reakcije su često zakašnjele i spore. Inzistiranjem s. Lenke dijete je u procesu psihološke pomoći.
Dragi Zdenčani, ovo je samo mali djelić surove stvarnosti djece u ovom siromašnom predgrađu, a Zdenac je uvijek gdje su najpotrebitiji.