Svanuo je lijep sunčan dan, 6.srpnja, subota, i konačno dugo očekivani i željeni susret Zdenčana u Banja Luci.
Plan posjete je za nas članove Zdenca iz Banja Luke bio tajna, a sama posjeta je bila iznenađenje za večinu članova i suradnika Zdenca Banja Luka. U svakom slučaju, lijepo i slatko iznenađenje u kojem smo svi uživali.
Naše članove, volontere i podupiratelje pozvali smo u Caritasov Dnevni centar za osobe treće dobi. Naša Stjepana je dobila zadaću da pripremi nekoliko pjesama koje će odsvirati na gitari.
U Dnevnom centru nas je dočekala Iva Samardžić, koja je, osim što je u našem projektu „Uči živjeti“ i voditeljica Caritasovog Dnevnog centra. Tu se okupio i jedan broj korisnika Dnevnog centra.
U cjelodnevnom programu, susretu, druženju, sudjelovali su članovi Zdenca, volonteri, podupiratelji Zdenca, jedna korisnica projekta „Uči živjeti“, Caritasov Dnevni centar za generaciju treće dobi i župa Petrićevac.
Goste smo radosno dočekali, a Iva nam je svima predstavila projekt Dnevnog centra. Upoznala nas je sa aktivnostima koje se provode u Dnevnom centru i koje se provode na terenu i u ruralnim dijelovima koji su obuhvaćeni projektom. Naglasila je da je projekt trajnog karaktera, te da će se nastaviti i u narednom planskom periodu.
Korisnik Dnevnog centra Ivica Gadža, za kojeg Iva kaže da je najredovniji, ispričao nam je kako on vidi centar iz perspektive korisnika, a govorio je i o Banja Luci, kao dobar poznavalac povijesti i znamenitosti grada.
Antun Horvat je opisao djelovanje Zdenca u Banja Luci. Rekao je da je Zdenac u Banja Luci pokrenula Horvat Sanja poslije više odlazaka u Zagreb na susrete Zdenca, na seminare i biblijske radionice. U Banja Luci se najprije počelo sa biblijskim radionicama u prostoru udruge Hrvatski Radiša, a zatim su se simpatizeri Zdenca angažirali u pomoći osobama i obiteljima koje su na rubu siromaštva ili su na drugi način pogođene nesrećom. Tako je pokrenuta i akcija pomoći obitelji Savanović, a poslije velikih poplava prikupljala se i distribuirala pomoć za pogođene poplavom.
Prošle jeseni počeli smo sa provođenjem Zdenčevog projekta „Odgoj u solidarnosti“, a edukaciju volontera i provođenje projekta osigurali smo sredstvima udruge Hrvatski Radiša, koja je odobrio Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Iako su ta sredstva potrošena i odobreni projekt završen s koncem 2018. godine, Odgoj u solidarnosti smo proveli do kraja sa završetkom školske godine. Ove godine nismo dobili sredstva za projekt „Uči živjeti“, kojim smo aplicirali na sredstva Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske za 2019. godinu, ali spremni smo angažirati volontere i vlastita sredstva kako bismo od jeseni ove godine realizirali projekt. Ove godine se nadamo još boljoj suradnji sa roditeljima i većem broju djece.
Predsjednica udruge Zdenac, časna sestra Ljilja Lončar upoznala nas je sa projektima Zdenca u misijama u „trećim zemljama svijeta“, odnosno u Venezueli, na Kubi, u Mozambiku, u Tanzaniji i drugim zemljama. Rekla je da se ideja javila još dok je ona bila u misijama u Ekvadoru i da je cilj bio pokrenuti misije među laicima u Hrvatskoj, da bi se proširilo na BiH i druge dijelove. Cilj misija je dovesti ljude Bogu i svima povratiti dostojanstvo djece Božje. Zdenac se nikad ne zaustavlja, nego ide dalje gonjen potrebama ljudi i na krilima Duha Svetoga.
Naši gosti, članovi Zdenca iz Zagreba, Dugog sela i Splita opisali su djelatnosti udruge „Zdenac“, projekte i planove za budućnost. Ivo Juralić predstavio je djelatnosti Zdenca na terenu sa starijim i invalidnim osobama. Govorio je o dosta zanimljivih slučajeva i primjera iz njegove djelatnosti.
Katarina Šupe govorila nam je o radu Zdenca u Zagrebu, o biblijskim radionicama.
Nives Muše govorila je o projektu „Uči živjeti“ koji se provodi u Zagrebu, Splitu, Banja Luci i još nekim drugim gradovima u Hrvatskoj.
Sve vrijeme druženja u Dnevnom centru propraćeno je pjesmom uz glazbenu pratnju naše Stjepane i Sanje Horvat.
U 10:30 sati svi smo se uputili na Petričevac, gdje je franjevački samostan i crkva posvećena svetom Anti. Tu smo obišli mjesto sa kojeg je sveti Otac papa Ivan Pavao II proglasio blaženim Ivana Merza.
Poslije kratke povijesti samostana i crkve fra Domagoj Šimić nam je održao duhovnu obnovu sa temom „Zamor i apatija kao napasti duhovnog života i volonterskog rada“. Tema je bila zanimljiva i životna za članove i volontere Zdenca. Fra Domagoj je rekao da volonterski rad ne smije biti izgovorom za neobavljanje svojih drugih obveza, kako što su obiteljske obveze, radne obveze, školske obveze i drugo. Inzistirao je na molitvi, koja će nam dati smisao i snagu za volonterski rad. Svoje predavanje potkrijepio je mnogim životnim primjerima.
Fra Domagoj Šimić je istaknuo nekoliko primjera, šta učiniti kada, nas koji služimo kroz volonterizam, misionarstvo, uhvati zamor. Pa evo nekoliko crtica kao podsjetnik koje sam zabilježila:
- Prihvaćanje Božje volje kao osobni rast
- Osobni susret sa Isusom Kristom
- Pomaganje drugima bez interesa (biti uzor kroz darivanje sebe drugima)
- Tražiti temelj svega u Bibliji
- Prihvatati žrtvu
- Obaviti svoje obveze unutar obitelji, pa onda na volonterizam
- Volontirati srcem
- Raditi volonterizam poslije kućnih, školskih i fakultetskih obveza
- U toku dana, malo stati s poslovima i razmisliti kud mi to jurimo kroz našu svakodnevnicu.
Poslije duhovne obnove imali smo priliku za sakrament svete ispovijedi, a poslije toga je bila Sveta Misa, koju je predslavio fra Domagoj Šimić i suslavio fra Spomenko Hričak. Duhovni program je završen zajedničkom fotografijom, a fra Domagoju i fra Spomenku smo se zahvalili za njihovu raspoloživost i otvorenost.
Okrepljeni Božjom riječi i Misnim blagoslovom, uputili smo se na ručak, u restoranu Splav na rijeci Vrbas.
Nakon ručka, obišli smo stari grad Kastel, kao simbol Banja Luke. Od gospodina Ivice Gadže saznali smo puno detalja o tvrđave Kastel.
Istaknuo je, da se Tvrđava Kastel nalazi u Banja Luci još od starih vremena i predstavlja jednu od najsačuvanijih starih građevina u Bosni i Hercegovini. Postoji malo informacija o tome tko i kada je sagradio Kastel ali je sigurno da postoji još od Rimskog doba i od 3. stoljeća, iako neki nalazi tvrde da je tvrđava izgrađena kasnije, tj. u 9. stoljeću nove ere. Tvrđava je sa svih strana opasana kamenim zidinama. Geološke iskopine raznolikih predmeta i novca na području grada, kojim su se služili stari Rimljani, učvršćuju tezu da se na mjestu tvrđave nalazilo rimsko vojničko naselje Castra. Smještena u graničnom pojasu izmedu tadašnje Dalmacije i Panonije, Castra je pripadala Dalmaciji, kao njen najsjeverniji dio.
Ivica nam je ispričao i poznatu banjalučku legendu o Safikadi, koju mnogi smatraju banjalučkom Romeom i Julijom, a posjetili smo i Safikadin grob. Safikada je djevojka, koja je bila zaljubljena u Austrijskog vojnika. Bila je zaljubljena u osobu koja je pripadala drugačijem vjerskom, kulturnom i civilizacijskom krugu. U to vrijeme, budućeg muža birali su roditelji.
Legenda kaže da su roditelji bili protiv njene ljubavi. Nije smjela sama izlaziti i sastajati se s momkom. Kada je došao dan njezinog vjenčanja, ona je obučena u vjenčanicu odšetala do Tvrđave i stala pred top koji je pucnjem označavao podne. Njeno mrtvo tijelo je palo na mjestu današnjeg spomenika koji svjedoči toj romantičnoj i vječnoj ljubavi. Tradicija Banjalučana je da svake godine 14.02., posebno na taj dan, kada je dan zaljubljenih, dolaze na grob zaljubljeni parovi i pale svijeće za uspjeh u njihovoj vezi.
Cjelodnevno druženje, završili smo šetnjom kroz centar grada.
Ispunjeni dojmovima i novim poznanstvima, obogaćeni sa još jednim iskustvom vratili smo se svojim kućama uz obećanje da ovo neće biti zadnji susret.
Sanja Horvat