Logo

Pođite dakle…

Pođite dakle…

Pođite dakle…

„Radost Evanđelja ispunja srce i cijeli život onih koji se susreću s Isusom.“ Papa Franjo poziva sve vjernike da već danas obnove svoj osobni susret s Isusom Kristom.

I Zdenac je održao treću duhovnu obnovu za djevojke koje se pripremaju za misije i poslanje Misionara Milosrđa.

Isus kaže učenicima: „Pođite dakle i učinite...“ Mt 28,19 , ali i svima koji su daleko od Crkve, koji su bojažljivi i ravnodušni govori: „Gospodin poziva i tebe, s velikim poštovanjem i ljubavlju.“

Kratki isječci duhovne obnove o kojima govore same sudionice obnove. Imajući školjku u ruci i osluškujući je došli smo do spoznaje da je...

Čovjek – školjka u Božjem oceanu. Školjka, izvađena iz oceana, primaknuta uhu. U njoj se čuje šum oceana. Ali, da bi čuli taj šum, moramo utihnuti, koncentrirati se i osluškivati pažljivo. Svaki čovjek je poput školjke. I kao što ona sa sobom nosi šum oceana iz kojeg je izvađena, tako i mi, jer imamo izvor u Bogu, izvađeni iz tog Oceana nosimo dio Njega gdje god pođemo. To je milost – imati Ocean u sebi, nositi u sebi taj osjećaj malenosti i neizmjerne Božje prisutnosti u svojoj maloj osobi. Sve je Božji šum. Svaki otkucaj srca, svaki pokret. Ocean i školjka su neodjeljivi. Bog i čovjek su neodjeljivi.

Svaka osoba nosi šum Boga u sebi, a mi ga moramo znati čuti, htjeti čuti, moramo se približiti. Izađimo iz svojih misli, iz svojih osjećaja, iz svega što nosimo sa sobom. Želimo čuti šum u drugima, ali prvenstveno u samima sebi, potrebno je vjerovati i osloniti se na Boga. Potrebna je spremnost da budemo u tišini, da šutimo i dopustimo Bogu da progovori našim srcima. Jer On, koji je srce našeg srca, nije u buci i vrevi. On je u tišini naših srca i srca svih ljudi.

Anita

Čovjek osjeća pozive Duha Svetoga i  treba mu odgovoriti. Što smo naučili o…

Nadahnuću Duha Svetog. Vjera bez djela je mrtva, temeljna je istina naše vjere. Duh je onaj koji nadahnjuje i potiče čovjeka da djeluje. Bog djeluje kroz nas, mi smo oruđe u Njegovim rukama. Dajući nam unutarnje poticaje i nadahnuća vodi nas, usmjerava, nudi nam priliku da prihvaćajući ih, kročimo putem svetosti.

Kako nam se ne bi dogodilo da zbog buke svijeta, prevelike brige za egzistenciju ili običnog neznanja previdimo i prečujemo što nam Bog progovara, potrebno je učiti slušati.

Dobar je početak vježbati se u slavljenju i zahvaljivanju. Nebeski Otac nas obasiplje mnogobrojnim darovima koje često uzimamo zdravo za gotovo. Zahvaljivanjem za primljena dobra, višestruko se umnažaju te donose nove milosti i nadahnuća. Otvorenost Bogu i nadahnućima ključna je, kao ohrabrenje da neprestano molimo za duhovnu hranu i volju Božju u našim životima Kristove su riječi: "Tražite i dobit ćete!"

Ne postoji tako malo nadahnuće, a da nije bitno za nas ili bližnje. Stoga je važno biti vjeran nadahnućima, pretočiti ih u djela i odlučiti ni u jednoj stvari Boga odbiti.

Radeći svoj posao i staleške dužnosti savjesno i najbolje moguće, živeći poslušno u vjernosti i povjerenju, prepuštajući se Božjoj providnosti, otvaramo se milosti. Postoji plan za svakoga od nas i Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube. Primati nadahnuća može samo slobodan čovjek. Sloboda se uči. Potrebno je postupno se oslobađati od navezanosti na materijalno, osjećajno i duhovno. Samo u slobodnoj duši Bog čini velika djela. Nadahnuća su krhka i lako se zaguše nekom mišlju, osjećajem, sjećanjem... Nužno je svakodnevno pronaći vrijeme za tišinu i smiraj duše u Bogu, te osluškivati. Potom, u tišini, vjerno ustrajati u molitvi.

Zamjećivanje nadahnuća zahtjeva unutarnju budnost i bdjenje kako bismo mogli zamijetiti što nas pokreće da činimo određene stvari. Neka od njih su nesređeni pokreti u duši koji ne moraju biti zdravo motivirani. Iz naše grešne naravi redovito proizlaze neuredne emocije. Katkada mogu doći i od zloga, onda to nazivamo napašću. Ona nadahnuća koja na dubljoj razini ostavljaju mir, redovito dolaze od Boga. Iskrenost prema sebi i Bogu olakšava prepoznavanje pomaka u duši. Otvaranje srca duhovnom vođi te česta ispovijed rasvjetljuju razum i dušu.

Dobra nadahnuća potpuno obuzimaju čovjekovu svijest, dugoročno donose dobre plodove i proslavljaju Boga.

Kristina

Pođite dakle…

Ova duhovna obnova donijela nam je nove spoznaje, imale smo prilike biti i sa samima sobom i sa svojim Bogom...

Svjesnija sam svojih nedostataka i realnija u pogledu misija, više vremena posvećujem Bogu i osjećam da se priprema teren za promjene; pisala sam duhovni dnevnik i pratila dnevne nadisaje; pronašla sam smiraj i čvrstinu, osvijestila sam potrebu za dodatnom vjerskom literaturom, priznala sam si neke stvari i ohrabrila se u nasljedovanju Kristova puta.

Spoznaja da primarni razlog moje želje za misijama nije nošenje Krista drugima (verbalno), nego primarno ublažavanje tuđe bijede (djela). Moja slika o misijama i vizija Zdenca je sada jasnija; razlikovanje nadahnuća moje naravi od nadahnuća Duha Svetoga i kako se dublje pripremiti za propovijedanje (od rada Zdenca do rasta u vjeri, izgradnji i sazrijevanju); sveti nemir (brojna naša braća žive bez Isusova prijateljstva), podsjetila sam se ove prve spoznaje koja me potakla na misije. Svatko je kršćanin misionar u mjeri u kojoj se susreo s Božjom ljubavi u Isusu Kristu, što znači da što više rastem u Kristu, više ga mogu i prenijeti drugima što dovodi do odluke.

Shvatila sam da to mogu postići praćenjem 10 preduvjeta za nadahnuća, veća pobožnost Duhu Svetom i Božanskom milosrđu, aktivno se uključiti u Zdenac, vođenjem duhovnog dnevnika i  čitanjem duhovne literature; više molitve,  uključiti se u radionice i rad Zdenca.

Ugodno sam iznenađena pobudnicom pape Franje „Radost Evanđelja“, donijela mi je veće plodove od očekivanog. Šutnja i osama su mi bile potrebne, meditacija i molitva; kratak duhovni razgovor sa sestrom, jutarnje molitve, radionice, diskusije, sv. Misa i pauze...

Le

Ovo su kratke crtice naše duhovne obnove, koja ni jednog čovjeka ne ostavlja ravnodušnim. I kako kaže papa Franjo. Danas Isusov pođite odjekuje u novim okolnostima i izazovima. Svi smo pozvani na novi misionarski izlazak.“