O bezumni i srca spora da vjerujete. Ljubiti Boga svim umom svojim i svim srcem svojim osposobljava nas da u svim vanjskim događajima vidimo Božje vodstvo i da je on jedini Gospodin i Gospodar ljudske povijesti u koju se uklapaju osobne sudbine.
Prvo čitanje:
Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Pripjev:
Pokaži mi, Gospodine, stazu života!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Drugo čitanje:
1Pt 1, 17-21
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 24, 13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Isus u nepoznatom strancu. Dva učenika, iz proširene grupe Isusovih učenika, u nedjeljno popodne uputili su se u Emaus. Nepoznat nam je razlog njihova odvajanja od drugih učenika i prijatelja koji su ostali u Jeruzalemu. Znamo da su potreseni, tužni, zbunjeni i razočarani jer Isus nije ispunio njihova ljudska očekivanja; oslobođenje naroda od rimskog ropstva.
Pristiže ih nepoznati putnik i uključuje se u njihov razgovor s pitanjem: Što to razgovarate? Što je to što vas je toliko uznemirilo? Zapanjeni njegovim neznanjem o događaju koji je potresao sve stanovnike Jeruzalema, zastali su kao gromom pogođeni. Svoje čuđenje izrazili su protupitanjem: pa zar si ti jedina osoba koja ne zna što se ovih dana dogodilo. Nastavljaju opisivati Isusa: bio je prorok, silan na djelu i riječi, velik pred Bogom i svim narodom. Svoju nadu, da ćemo biti oslobođeni od rimskog jarma, u njega smo položili. Bili smo mu učenici i svugdje ga pratili tijekom tri godine.
Već je treći dan od svega toga. Zbunjeni smo i vijestima nekih žena koje su u zoru išle na grob i nisu ga našle. Dočekao ih je anđeo i kazao im da je Isus živ. Neki naši (Petar i Ivan) otišli su provjeriti, našli su prazan grob ali njega nisu.
Isus pušta učenike da se „isprazne“. Tek sada u njima ima prostora za slušanje i pripremu za novo unutarnje prosvjetljenje i prepoznavanje Božjeg prsta u izvanjskim događanjima.
O bezumni i srca spora da vjerujete. Ljubiti Boga svim umom svojim i svim srcem svojim osposobljava nas da u svim vanjskim događajima vidimo Božje vodstvo i da je on jedini Gospodin i Gospodar ljudske povijesti u koju se uklapaju osobne sudbine.
Isus im tumači sve tekstove u Bibliji koji se odnose na Njega i Njegovo poslanje. To je prvi dio mise; služba riječi Božje koja nas priprema za drugi dio: molitva blagoslova, (pretvorba) i lomljenje i davanje kruha, pričešćivanje. Prvi dio je vremenski potrajao puno više od drugog dijela. Sve dok se srce nije zapalilo i razgorjelo.
Kad su se primakli selu učenici svojom upornošću zaustavljaju nepoznata prijatelja. Oni s njim dijele što imaju za večeru. Iskazuju mu milosrđe. Oni su velikodušni s nepoznatim strancem koji im se otkriva u svojoj molitvi blagoslova i lomljenju kruha za njih.
Oni Isusu daju što imaju, kruh sa svoga stola. Isus taj njihov kruh pretvara u sebe i sobom ih pričešćuje. Duh im je otvorio oči srca kojim su prepoznali u strancu Isusa Uskrslog.
LJ.L.