Duhovna obnova Zdenčana u šutnji održana je od 1. do 3. travnja u Centru pomirenja Družbe Misionara Krvi Kristove, Prozorje, kod Dugog Sela, na temu Ljubav se u slabosti objavljuje. Predvodio ju je o. Ilija Grgić.
Naš susret s Gospodinom i samima sobom započeli smo Križnim putem i Euharistijom.
o. Ilija uveo nas je u duhovnu obnovu kratkim uvodom. Naglasak je stavio na slušanje Božje Riječi, koja daje život, s kojom se susrećemo i s kojom smo se ovih dana intenzivno družili. Osluškivanje Božje Riječi i vidjeti što će učiniti za svakoga od nas, ali trebamo biti slobodni od sebe i svojih očekivanja. Što Gospodin želi učiniti od mene?
Cilj je iskusiti i doživjeti Božju Riječ, Boga koji je blizak nama, bliži nego smo mi sami sebi. Dopustiti da Očinski glas odjekuje našim bićem.
Bježimo od slabosti. Ne bježati. Slabost jest grijeh ali i mjesto gdje se čovjek susreće s Bogom, gdje se očituje Božja ljubav. Sami sebe maltretiramo odbacujući svoje slabosti i nemoći. Svjesni smo svoje ograničenosti, ali ne znamo sve i ne možemo sve, ali moramo i trebamo ih prihvatiti, prihvatiti se kakvi jesmo. Osim tjelesne posvijestili smo i moralnu slabost.
Svetopisamskim odlomkom 2 Kor 1 - 11, obradili smo primjer slabosti. Trn sv Pavla, smeta mu da ne bude prvi. Ali Gospodin mu progovara: „Neka tebi tvoga trna, dosta ti je moja milost.“ Pavao se miri sa svojom slabosti i otkriva smisao toga. Slabost je misterij koja je tajna, koja me odgaja. Bez te slabosti ja nisam ono što trebam biti. Odbacujem samog sebe. Gospodina susrećemo u slabosti u grijehu. Odbacivajući slabost, odbacujem i Ljubav.
Ljubav Božja, ta potrebna snaga doseže se u slabosti, a kad se sa slabošću susreće, usavršuje se (sv. Augustin).
Isus ne odbacuje grijeh, uzima ga na sebe i u tom trenutku otkupljuje nas, On dodiruje križ – grijeh i grijeh tada gubi svoju snagu. Možemo se oduprijeti grijehu samo onda ako iskusimo da smo voljeni, tada ćemo ga automatski zaobilaziti.
Svetopisamske tekstove razmatrali smo tako da:
- U prvoj fazi čitanja čujemo što nam Bog govori (liječi i dodiruje svakog grešnika)
- U drugoj fazi slijedi meditacija. Onaj odlomak s kojim sam se natopio, rasvjetljuje pojedinu stranicu moga života. Sabirem što me je dotaknulo i odgovaram sebi na pitanja: Što Bog govori i što govori meni?
U molitvi vrlo lukavo zaobilazimo sebe. Stavljanje drugih u središte molitve je moj bijeg od susreta s Bogom.
Prvi svetopisamski tekst koji smo obradili je 1 Kr 19, 1 -15, promatranje proroka Ilije, ljudski element u tekstu. Ilija ima iskustvo Boga, njegove intervencije, ali Ilija bježi, u strahu bježi u pustinju.
Drugi svetopisamski tekst je Mk 1, 40 – 45 Ozdravljenje gubavca. Bog ne bježi od grešnog čovjeka, već čovjek od Boga. Gubavac dolazi Isusu, kleči i moli. Od gubavca možemo učiti, osjetiti što je on doživio, DODIR, Isusov dodir. Dopustimo Isusu da nas svojom Riječju obnovi. Kakav treba biti moj stav da bih ganuo Isusa? Doći Isusu, susresti se s Isusom možemo na osamljenom mjestu.
Treći svetopisamski tekst je Zakej. Zakej je imao veliku želju vidjeti Isusa. Želio je spasenje. Ništa ga u tome nije spriječilo. Velika je želja u njegovu srcu i poduzeo je sve. Kolika je moja želja da se susretnem s Isusom? Isusov pogled odozdo, pogled Ljubavi, koji ne prezire i ne ponižava, ulazi u Zakejevo srce i vidi želju za spasenjem. Isus utjelovljeni Bog ne čeka, želi danas, ovaj tren uči u kuću grešnika. Želi uči i boraviti u njegovu srcu (kući). Zakej sve poslije čini jer se Isus nastanio u njegovom srcu. Odmara se u duši i srcu grešnika koji ga prihvaća.
Četvrti svetopisamski tekst je Hoš 11, 1 – 9 Bog se prema svakome odnosi kao Otac. Iskustvo Boga kroz iskustvo zemaljskog oca. Pronaći iskustvo, doživljaj lijepog pogleda. Listati stranice sv. Pisma i gledati slike koje se nalaze napisane u Sv. Pismu.
Naše duhovno, tjelesno, psihičko i emocionalno uvjetovano je o našoj slici Boga. Kakav je Bog, crte lica, kakav je osjećaj biti s Njim?
Bog je otajstvo. Naša spoznaja Boga je ograničena. Svakodnevno otkrivamo lica Boga. U Bibliji znati znači iskusiti. Puni smo teorije ali praksa i život ne prati znanje.
Prva četiri retka knjige proroka Hoše trebamo znati napamet.
Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.
2Al’ što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima.
3A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.
4Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k’o onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.
Bogatu duhovnu obnovu razmatranjem u šutnji poslije svakog svetopisamskog teksta završili smo euharistijom.
N.M.