Dobio sam poziv: “Idemo na izlet u Gata”, i to u ponedjeljak, ali nema problema idemo. Kao mala ekspedicija krenuli smo prema padinama Mosora i uz malo muke i kratku šetnju stigli smo na odredište. A kad smo stigli bez daha nas je ostavio pogled na Omiš i na dio Poljica. Svatko je našao svoju razonodu, netko u igri na balote, netko u šetnji i na branju šparoga, a netko se jednostavno odmarao i uživao u krajoliku.
Stiglo je i vrijeme ručka. Naši dobri domaćini potrudili su se da nam ništa ne nedostaje. Okruženi prekrasnom prirodom uživali smo u specijalitetu ovoga kraja, poljičkom soparniku. Nakon što smo ga slasno pojeli zaključili smo da je to vrhunsko jelo, naoko siromašno izgledom a bogato okusom. Šetnja nakon jela došla je kao naručena. Nakon samo nekoliko minuta hoda naišao sam na mali izvor žive vode koji neumorno teče, služi za napajanje stoke i prolaznika. Oduševilo me je saznanje da cijeli kraj obiluje izvorima žive vode.
Nakon igre, druženja, zabave i šetnje, spustili smo se s padina Mosora u selo do povijesnog muzeja Poljica. Uz sami muzej nalazi se crkva svetog Ciprijana i ostaci bazilike iz 6. st. što nam govori o bogatoj povijesti koju nam je prezentirala prof. Nikolina Radmilo. Stručno izlaganje oplemenila je ljubavlju prema Poljicima i svemu što je vezano uz dugu i bogatu povijest Poljica. Saznali smo dosta o povijesti Poljičke Republike, kako i od čega se živjelo, usponima i padovima koje su Poljičani proživljavali kroz povijest. Ostali smo iznenađeni spoznajom o poljičkom Statutu, koji je omogućio da se živi pravedno, kao i stupnjem demokracije koju su iskazivali biranjem poljičkog kneza, koji je vladao samo jednu godinu, najduže tri. Vrlo mudro, zaključili smo kako bi i nama dobro došao, sad u ovo naše vrijeme, taj model biranja.
Pri odlasku iz Gata sjetio sam se onoga izvora žive vode, zahvalio sam dragom Bogu što neumorno teče i ispunja svrhu svojega postojanja. Poželio sam da i mi Zdenčani ostanemo ustrajni u ispunjavanju svrhe svojeg postojanja, neumorno vršeći djela ljubavi.
U povratku smo imali sv. Misu u Srinjinama, kod našeg dragog i radosnog don Ante u crkvi Porođenja BDM, gdje smo nakon fizičke i kulturne okrijepe dobili i onu najbitniju, duhovnu okrjepu.
Nažalost, svim lijepim stvarima brzo dođe kraj, te smo se nakon sv. Mise pozdravili i otišli svojim kućama. S radošću ću se sjećati Gata i izvora žive vode.
Ante