Dragi djelatnici Zdenca, dragi prijatelji i dobročinitelji!
Prije svega želim Vam sretan, veseo Božić i blagoslovljenu Novu godinu – godinu milosrđa. Neka božićna radost preplavi Vaša srca i učini Vas sretnima bez obzira na poteškoće i probleme s kojima se susrećete jer otkako je rođen naš Spasitelj na našoj zemlji nema više razloga za tugu i žalost.
“Radi nas i radi našega spasenja” Bog, Gospodar neba i zemlje šalje Sina svoga Jedinorođenoga. Iako je kraljevskog podrijetla rađa se u krajnjem siromaštvu u betlehemskoj štali gdje anđeli pjevaju a siromašni pastiri se raduju.
Naše selo Rushooka smješteno na jugozapadu Ugande božićnih dana postaje drugi Betlehem, posebno naša lijepa, prostrana crkva koja je smještena u središtu sela. Svi pjevaju, mlade, dobro uvježbane Uganđanke plešu, svi se raduju. Za Božić svi stave najsvečaniju odjeću koju imaju. Tada možete najlakše prepoznati one najsiromašnije.
Posto su ovdje djelovali franjevci a i sestre iz raznih evropskih zemalja: BiH, Italije, Njemačke i Poljske ( sada iz Ugande i Kenije) uveli su evropske običaje slavljenja Božića prilagođene afričkim uvjetima i slavljene afričkom spontanošću i afričkim srcem.
Na početku adventa na stepenicama ispred oltara napravi se put na koji se stavljaju četiri svijeće a na kraju puta je mjesto gdje se na Božić položi Mali Isus. Na sam Badnjak to se ukrasi cvijećem i žaruljicama. Sv. Misa se slavi u ranim večernjim satima kada se svećenik vrati iz drugog sela gdje je već slavio sv. Misu.
Ovdje su ljudi jako strpljivi pa im čekanje nikada nije problem. Na badnju večer neizostavan je božićni igrokaz koji prirede mladi iz župe. Tu je koliba, Marija, Josip, pastiri i živo novorođenče. Crkva je dupkom puna jer priredbe i procesije oni jako vole. Ono što je važno spomenuti jest da svi imaju priliku za Sv. ispovjedi jer svećenici posjete svaku filijalu, sve bolesne i nemoćne po selima.
Pošto je ovo kraj kišne sezone u našem vrtu ima puno cvijeća tako da je crkva uvijek lijepo nakićena. Na putu do crkve ljudi stave stabljike banana jer to je znak velike svečanosti. Banane su ovdje “kruh svagdašnji”, banane koje se kuhaju i jedu izgnječene slično kao pire krumpir. Ako ljudi imaju banana onda oni nisu siromašni.
Meni se posebno sviđa pjevanje Slave, pjesme i ples za prinos darova i zahvala poslije sv. Pričesti. Zanimljivo je vidjeti starice koje često dolaze u naš dispanzer zaleći se na bolove u nogama, rukama, leđima kako taj dan poskakuju uz ritam bubnjeva. Čini se da velika radost odnosi i bol. Poslije Sv. Mise svi svima čestitaju ne rukovanjem i ljubljenjem nego grljenjem. Proći pored nekoga i ne čestitati mu, ne pozdraviti je velika uvreda. Ovdje stariji pozdravljaju mlađe, tj. dozvole im da ih pozdrave.
Sr. M. Bogdana