Naselje Brisas nastalo je prije desetak godina.
Od početka djelovanja u Venezueli Zdenac okuplja male osnovce subotom na program Odgoja u solidarnosti. Ove subote smo bili sa njima u prostoru škole, gdje se često okupnjamo.
U devet sati započinje rekreativno odgojni rad. Čekali su nas na ulazu u školu. Julian, otac četvero polaznika programa, često je prisutan i sudjeluje u programu. Neki od njih trčali su nam u susret. Radovali su se susretu i aktivnostima koja slijede.
Stali smo u krug i pomolili se zahvaljujući Bogu za dar života, za lijepi dan, za zdravlje, prijateljstvo ...
Dok je starija grupa radila vježbu „vođenje slijepca“, mlađi su crtali čestitku za majčin dan.
Nakon jednosatnog dinamičnog rada kojega je vodio Miroslav, slijedio je nogomet za dječake.
Nogometu ih poučava i trenira volonter Zdenca Julian. Ima talentiranih nogometaša.
Miroslav se mučio sa komadom žice kako bi popravio japanku jednoj curici koja ide u drugi razred srednje škole. Japanku je donijela u ruci s nadom da će se naći majstor za popravak. Rekla je da cijeli tjedan nije išla na nastavu jer nije imala obuću.
Na kraju svi su posjedali na zidić, pojesti marendu. Svatko je dobio po jednu empanadu sa nadjevom, jednu bannanu, dva keksa i čašu soka. Slatko su jeli. Nije bilo otpadaka niti nećkanja. O tom doručku sanjaju cijeli tjedan.
Pozdravili smo se sa djecom. Nastavili put sa Julijanom kroz naselje. Posjetili par kuća, djece koja su u programu. Propitivala sam ga o nekoj djeci koju znam od prije dvije i pol godine. Koga imaju i od čega žive. Julian je pričao o svakom pojedinačno, o siromaštvu i zaradama koje dobivaju. Majka od četiri dječaka, radi u jednom privatnom hotelu kao čistačica. Zarađuje tjedno 3 000 bolivara što je jednako 3 $. Paket jaja, 15 komada, košta 1900 bolivara što je 2 $. Samohrana je majka. Djeca uglavnom vrijeme provode u kući Juliana. Ni oni nemaju što jesti, jer od dvanestog mjeseca ne rade. Godinama su pravili sok i prodavali ga na ulici. Od kako nema šećera nema ni soka ni posla za njih. Njihova najmlađa kćerkica već danima ne ide u školu jer nema obuću. Druga starija Yasmin pije tri mjeseca slomila je ruku u laktu. Prerasla joj je krivo. Ne može je ispružiti niti stisnuti šaku. Treba napraviti snimak na klinici jer u bolnici nemaju potrebni materijal za rengen.
Svaka obitelj u ovom naselju osim što trpi glad i golotinju ima neki dodatni križ: bolest, nasilje ...
Za ovu djecu, njih trideset najsiromašnijih započeli smo pravljenje „arepe“ sa nadjevom od povrća, graha ... To su veliki okrugli „kolači“ od kukuruza.
Nastavak slijedi…
Lijepi pozdrav svima
S Ljilja Lončar