Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. 2I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. 3I zborio im je mnogo u prispodobama:
Sijač
(Mk 4, 4–9; Lk 8, 5–8)
»Gle, iziđe sijač sijati. 4I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.5Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
9»Tko ima uši, neka čuje!«
10
Zašto Isus govori u prispodobama
(Mk 4, 10–12; Lk 8, 9–10)
I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« 11On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«
14»Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
15Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.
16A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«
18
Tumačenje prispodobe o sijaču
(Mk 4, 13–20; Lk 8, 11–15)
»Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
BIBLIJSKA METODA ZDENCA
Ova metoda čitanja biblijskog teksta je jednostavna i ako je budemo primjenjivali otkrivat ćemo u svojoj svakodnevnici prisutnost Živoga Boga, pronalazeći Njegovu volju za naš rast u dobroti i savršenosti. Božja Riječ otvara nam nove mogućnosti i pokazuje put njihova ostvarivanja. Poznavajući u dubinu i širinu Evanđelje upoznat ćemo Isusovu osobu i to poznavanje će nas suobličavati Njemu iznutra, u okolnostima našeg dnevnog življenja. Njegova Riječ će nas mijenjati i pretvarati u Kruh koji je sišao s Neba, od Oca, za Život u Punini.
Kako bismo bili dobar teren, pripravljen za primiti Božju Riječ na kojemu će ona rasti i svojevremeno donijeti Bogom željeni plod, uzeli smo pet glavnih koraka kroz koje dublje proničemo biblijske tekstove:
Prvi korak: polaganim i ponovljenim čitanjem zapaziti sve detalje u Evanđelju. To nam omogućuje veće poznavanje i suživljavanje s događajima u konkretnim opisanim okolnostima u kojima Isus djeluje.
Drugi korak: Zatim slijedi uočiti i predočiti okolnosti: mjesto događanja, vrijeme, ljude koji su prisutni, osobe koje su u prvom planu, njihova tjelesna, duševna, mentalna stanja, njihov društveni položaj, stalež, da li su u braku ili su samci, njihovu dob, nacionalnu i vjersku pripadnost, običaje, osjećaje, želje, potrebe, probleme koji su ih doveli Isusu…
Uočiti Isusovo ponašanje, Njegove osobine ljudske i Božanske, Njegove vrijednosti, odnos s Ocem, s Duhom Svetim, s pojedincem, grupom, svojom rodbinom, učenicima, nepoznatima, zakonoznancima, prirodi, samom sebi, svome tijelu, Njegovo duhovno stanje, Njegov mentalitet …
Volja Božja: U povijesti spasenja kroz Stari Zavjet često puta nije dovoljno jasno što je Volja Jahve Boga. Često puta to je zasjenjeno ljudskim pristranim shvaćanjem i tumačenjem Jahve i Njegova zahvata u živote naroda i pojedinaca. U Novom Zavjetu Volja Božja se očituje kroz osobu Isusa iz Nazareta. On je u potpunosti kao čovjek bio poslušan Ocu, do smrti na križu. Sve što je On rekao i učinio jest vidljiva i opipljiva Volja Nebeskog Oca.
Zato što nikad nije prekršio Očevu Volju, nije ni sagriješio. Bio je ljudima u svemu jednak, osim u grijehu.
Važno je imati Isusovu glavnu odrednicu: potpuno spasenje svakog čovjeka počevši hod spasenja u zemaljskim okolnostima. To je Kraljevstvo Božje. Volja Božja ne smije se tumačiti izolirano od nastale situacije pojedinca i zajednice, jer joj ona daje na težini.
Biblijska metoda Zdenca za jednostavnije čitanje, odnosno razumijevanje Svetog Pisma, Mt 13,1-23
1. korak: pročitati tekst prvi put
2. korak: pročitati tekst drugi put
3. korak: prepoznati situacije u tekstu, prepričati najvažnije svojim riječima!
4. korak: odgovoriti na pitanja – vezano samo uz pročitani odlomak:
- Što je Božja volja?
- Tko su vršitelji Božje volje?
- Koji su plodovi volje Božje?
- Tko je naš Bog?
- Gdje je naš Bog?
- Što želi od mene?
- Što ja konkretno mogu učiniti?
Situacije u tekstu:
Isus je van kuće i sjedi uz more. K njemu je došao silan svijet. Govori im u prispodobama. Razgovara s učenicima i citira im proroka Izaiju. Tumači prispodobu.
- Što je Božja volja?
Volja Božja je da Isus govori kroz prispodobe kako bi ga bolje razumjeli da se prepoznaju u vrsti tla. Sjeme je Riječ Božja upućeno svima. Sjeme donosi plod stostruk, šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Isus želi osvijestiti važnost vlastitog sudjelovanja
- Tko su vršitelji Božje volje?
Vršitelji volje Božje su Isus, učenici, oni koji su prihvatili Božju Riječ. Oni koji imaju u srcu plodno tlo, koji potpuno prihvate Riječ Božju, njeguju je i daju joj da izraste i razvije se. Oni koji donose plod.
- Koji su plodovi volje Božje?
Plodovi volje Božje su ljudi koji čuju Riječ Božju i donose plod stostruk, šezdesetostruk i tridesetostruk. Plod volje Božje je Kraljevstvo Božje.
- Tko je naš Bog?
Naš Bog je velikodušni Bog (daje Riječ svima), dobri Bog, Bog slobode (nikoga ne prisiljava), Bog života (koji prihvate Riječ daje im život vječni, Kraljevstvo Božje). Bog koji svoju Riječ sije u naša srca i želi nas po njoj učiniti novim plodonosnim stvorenjem.
- Gdje je naš Bog?
Naš Bog je među ljudima, na svakom mjestu (na obali, kući, lađi), s učenicima. Želi nas okrenuti neprolaznoj vječnoj stvarnosti.
- Što želi od mene?
Od mene želi da čujem njegovu Riječ, živim je, dajem plod. Da Riječ prihvatim kao neprolaznu vrijednost koja me okreće neprolaznoj vječnoj stvarnosti.
- Što ja konkretno mogu učiniti?
Prihvatiti je srcem i živjeti Riječ Božju. Davati plod. Poticati druge da slušaju srcem, sijati Riječ Božju svakom čovjeku, narodu i vremenu.
Teološko uporište Prispodoba o sijaču prva je od sedam prispodoba u Matejevu evanđelju kojima Isus tumači narav kraljevstva nebeskog.
Mijenjati ljudska razmišljanja uvijek je teško i izazovno. Isus se zato u svom tumačenju Kraljevstva nebeskog trudi što više prilagoditi slušateljima. Govori razumljivim jezikom, vrlo jednostavno i jasno, ali i beskompromisno. Koristi slike i usporedbe iz svakodnevnog života. Ne daje gotove fraze, nego izaziva na razmišljanje. Njegove usporedbe lako je protumačiti. Nije potrebna velika mudrost ili naobrazba. Više od toga potrebno je povjerenje i htjenje da se razumije, potrebno je otvoreno srce.
Sama prispodoba o sijaču vrlo je jasna. Isus je sam tumači. Ona Kraljevstvo nebesko predstavlja kao Riječ koja poput sjemena pada na tlo i, ovisno o tlu na koje pada, raste i donosi rod. Kraljevstvo Božje treba biti zajedničko djelo čovjeka i Boga. Bog je sijač koji sije, a čovjek je tlo na koje sjeme pada.
Ova prispodoba vrlo jasno želi potaknuti čovjeka kako je od presudne važnosti da se vodi računa o Božjoj riječi. Božju Riječ najprije valja slušati, čuti je ozbiljno i dati joj prostora u svojoj nutrini. Ona nije obična riječ, nego je Božji govor koji je ''riječ života'', ''istina koja oslobađa'' i onda kada mi tu istinitost ne možemo dokučiti.
Uloga slušatelja upravo je onoliko važna, koliko je važno dobro tlo za sjeme. Bog u čovjeka ima ogromno povjerenje. Dajući nam dar slobode i razuma učinio nas je sposobnima da mu budemo sugovornici i suradnici, njegovi sustvaratelji. Ta stvaralačka moć, koju od Boga posjedujemo, zapravo se na najbolji način ostvaruje u suradnji s njegovom Riječju, koju on sije u naša srca i želi nas po njoj učiniti novim plodonosnim stvorenjem.
Zdenac je spreman sijati sjeme riječi Božje, spremni smo riječ Božju iznova naviještati. Kao što se Isus tužio, u evanđelju, da ljudi slušaju a ne čuju, i ne razumiju smisao radosne vijesti, ne prihvaćaju je, upozorava na tvrdoću njihovog srca. To nam je utjeha i ohrabrenje da se ne osvrćemo na gluhoću slušatelja i okorjela srca, nego da i dalje velikodušno sijemo djela milosrđa u Božje ime.
Isusove riječi nas pozivaju da mi u Zdencu pripazimo kako sijemo i kako nam je držanje kod sijanja. Zdenčani mogu pažljivo postupati sa sjemenom, a mogu besmisleno rasipati sjeme. Postoji kamenito tlo, postoji trnje, postoji zemlja koja daje malo hrane da bi se moglo korijenje razviti. Na kraju postoji i plodno tlo. Zdenčani mogu ispitati, odlučiti izabrati tlo i vrijeme sijanja. Ostaje nam dakle gdje ćemo baciti sjeme. Investiramo mnogo gdje ne može mnogo proizaći ili je promašaj već predodređen. Zato trebamo slušati, razmišljati, pustiti da nam dođe do srca, da osjetimo gdje je dobro tlo za naše misli, govor i čini, te prema tome postupati.
Pitamo se da li u našem poslu ide sve u redu, odgovara li sve, jesmo li sve pravilno napravili. Najvažnije u Zdencu je da mi svoje učinimo, najbolje što možemo i pustimo Boga da On učini svoj dio. Za prispodobu o sjemenu i sijaču valja imati na umu Galileju Isusova vremena. Galileja je onda kao i danas bila žitnica svete zemlje. Zdenčani bi se mogli pohvaliti da nema nedostatka u sjemenu niti u sijačima, nego u slušateljima. Usklikom: „Tko ima uši da čuje, neka čuje!“ Mt 13,44 Sijač iz prispodobe sije velikodušno, sije uz put, i na kamenito tlo, i u trnje te napokon u dobru zemlju. Budimo i mi velikodušni, i ne žalimo što tri četvrtine sjemena ne donosi ploda, nego se radujmo što dobrim plodovima rađa sjeme palo na dobru zemlju. Sijač i sjeme su neraskidivo povezani. Bez sjemena nema sijača, a bez sijača sjemenje nikada neće donijeti ploda, neće se umnožiti, neće ostvariti ono za što je određeno.
Isus Krist je božanski sijač koji sije sjeme božanske riječi, božanskog života u ljudska srca; u konačnici u ljudska srca sije samoga sebe. Dobar sijač zna da nije lako pripremiti zemlju za sjetvu koja će donijeti ploda. Kako bi sjeme u dobroj zemlji donijelo ploda valja zemlju dobro preorati, a ljudsko se srce ore plugom pokore, plugom onoga što se nekada nazivalo mrtvljenje, a danas bismo mogli nazvati samodisciplina, koja se stječe različitim vježbama odricanja i stege. I kad je dobra zemlja uzorana i kad na nju padne sjeme još je daleko od ploda. Za dobar plod potrebni su i drugi uvjeti: toplina sunca i plodnost kiše. Da naša srca donesu plod božanskih djela potrebno ih je izlagati suncu ljubavi Božje i to kroz činjenje dobrih djela, milostinje, kroz euharistijsko klanjanje, a svakako kroz molitvu. Da bi naša srca u Zdencu postala plodna, potreba je rosa Duha Svetoga, a ona silazi na nas kad u poniznoj molitvi zazovemo božansku milost da nas natopi darovima potrebnima za naše svakodnevno kršćansko življenje. Bez milosti Božje, bez milosti i blagoslova, zaludu su sva naša nastojanja oko izgradnje vlastitog ili obiteljskog ili društvenog života.
Potrebno nam je trajno bdjeti nad vlastitim srcem. Čupati korov i trnje iz njega te ga trajno obrađivati.
Usprkos našoj ljudskoj slabosti, Božja riječ u sebi nosi snagu da našu slabost u Zdencu, preobrazi u jačinu te da u nama donese ploda i onda kada se mi ne nadamo, kad ne očekujemo pa čak i onda kada to niti ne želimo.
Zdenčani koji iskreno otvaraju srce Božjoj riječi u poniznosti i malenosti vlastitog bića Isus veli: Blago vašim očima što vide i ušima vašim, što čuju! Mt 13,17.