Najviši put je put ljubavi 13,1-13. Ona ostaje i onda kad sve drugo postane prošlost. Zdenac svoje postojanje, svoju prošlost, sadašnjost i budućnost temelji na Riječi Božjoj. Ona nas pokreče i vodi. 2Hvalospjev ljubavi govori o onom što je najbitnije u životu, o ljubavi. Sv. Pavao nam pokazuje što je točno ta ljubav. Ona je opisana kao velikodušna, dobrostiva, koja ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima, koja nije nepristojna, ne pamti zlo, koja se ne raduje nepravdi, ali se raduje istini, koja sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (13,4-7). Takav opis ljubavi, kako je vidi apostol Pavao, ne dozvoljava da ona bude shvaćena kao običan osjećaj, kao neki zanos. Ljubav je u njegovim očima način života koji se očituje u konkretnim postupcima u odnosu prema bližnjemu. Zdenac nema budućnosti bez ljubavi. Zato svaki Zdenčanin crpi snagu i ustrajnost iz Pavlovog hvalospjeva. Nastoji svu tu ljubav živjeti i prenositi svakom čovjeku, a posebno najpotrebnijima.
Krist od nas traži poniznost, jer samo tada možemo biti velikodušni i dobrostivi, samo tada možemo ne zavidjeti i ne hvaliti se, samo tada možemo ne tražiti svoje, ne biti razdražljivi i ne pamtiti zlo, samo tada možemo sve pokrivati i sve podnositi. Za Zdenac je izuzetno važna poniznost svakog pojedinca, koji tako može "pokriti" i "podnositi" sve nedostatke drugih, sve njihove mane, pa i grijehe. U poniznosti i poslušnosti očituje se ljubav koja “nikad ne prestaje“ (13,8). Hvalospjev ljubavi možemo podijeliti na tri dijela: uzvišenost ljubavi 13, 1-3, djela ljubavi 13, 4-7 i neprolaznost ljubavi 13, 8-13. Prvi dio je posvećen veličanju ljubavi, njezine vrijednosti, bez ljubavi ništa nema smisla, jer ljubav je ono od čega sve polazi, i na čemu završava. Drugi dio se osvrće na osobine ljubavi. Pozornost na ono najbitnije u kršćanskom životu, a to je ljubav, život prožet ljubavlju. Zadnji dio Hvalospjeva ljubavi jasno vodi prema konačnoj proslavi, jednom gledati Gospodina "licem u lice" (13,11-12).
Hvalospjev ljubavi možemo podijeliti na tri temeljna dijela. Ljubav koja trpi Ljubav koja se raduje Ljubav koja štiti Tu ljubav, u svoj njenoj potpunosti, Bog želi izraziti kroz nas, prema spašenima, a također, i prema izgubljenima. Netko može pokazati više elemenata te ljubavi, dok drugi može zakazati u svemu. Da bi ljubav bila potpuna mora imati sve svoje temeljne elemente. Istina je da nitko od nas nije dostigao savršenstvo. Samo je Isus Krist izrazio ljubav u svoj njenoj punini i ljepoti. Dozvolimo Bogu da nas kontrolira Duhom Svetim koji je u nama, kako bi se ta njegova ljubav vidjela u našim životima u svim njenim različitim vidovima.
Djeca smo Božja i u nama već stanuje Duh Sveti. Zato molimo : « Da se Krist useli u naša srca i da bi kroz vjeru njegova ljubav bila ukorijenjena i utemeljena u nama.» (usp. Ef.3:17,18) I apostol Pavao izriče svoju molitvu riječima: «Da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju, da budete ispunjeni do sve punine, koja dolazi od Boga.» (Ef.3:18,19) Vizija Zdenca je život u punini po mjeri čovjeka. Ljubav o kojoj se govori u «hvalospjevu ljubavi» je ljubav što se iskazuje drugima. «Bog je ljubav».
Zato, ukorijenimo se i utemeljimo u Isusu Kristu i svakoga trenutka dozvoljavajmo Duhu Svetome da nas ispunjava sobom, onda će nas on ispuniti Božjom ljubavlju i tu ljubav moći ćemo dijeliti drugima. Spoznajmo Božju ljubav u nama razmišljajući o Riječi Božjoj i otvorimo naša srca za silu Božje ljubavi. Ljubav dolazi od Boga. Ljubav ima božanske kvalitete. „Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji vjeruje u nj, već da ima život vječni."
Isusove riječi nas pozivaju da mi u Zdencu pripazimo kako sijemo i kako nam je držanje kod sijanja. (Iv.3:16) To je ta ljubav. Ona je izlivena u naša srca, i u Bibliji se o njoj govori kao o plodu Duha Svetoga. Ljubav je najveći dokaz Božje prisutnosti u našem životu. 1 Korinćanima 13,1 naglašava da ne bismo bili ništa, makar govorili ljudskim ili anđeoskim jezicima, ili imali dar proricanja i znali sve tajne, ili imali sve znanje, da smo najmudriji ljudi na svijetu, ili da imamo toliku vjeru da možemo premještati brda.
Ako ti darovi ne bi bili popraćeni ljubavlju, bili bismo, doista ništa. „Ljubav ne traži samo svoje, nego ako se ljubi bližnjega kao samoga sebe, tada se i njegova dobra jednako vrednuju kao i vlastita. Razdražljivost nije spojiva s ljubavi jer je neuredna želja za osvetom. Ljubav prema samom sebi ne dopušta nikome da ga se vrijeđa, ali se također i ne osvećuje. Bilo kojem zlu ili laži ljubav se ne raduje, a raduje se istini. Ljubav nas potiče da se radujemo dobrima bližnjih jer ih ljubimo kao sebe same. Istina života bližnjih u našoj ljubavi postaje istinom i našeg života.
Na kraju sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi. Ovo se odnosi na čovijekov odnos prema Bogu. Sve što Bog govori, ljubav vjeruje, a vjerovati sve što ljudi govore bila bi naivnost. Prema tome ono što od ljudi stiže trebamo podvrgavati sumnji, ali kada Bog nešto kaže onda uz to valja nepodijeljena srca pristati. Ono što Bog obećava, sigurno će se ispuniti, ali budući da se nekad čini da je on spor, a njegova obećanja kao da gube na vrijednosti, trebamo se nadati, a ljubav se nada i ta je nada odgovor na Božja obećanja i približavanje njihovom ispunjenju.
Budući da čovjeka čekaju nevolje na putu do primanja obećanih dobara, treba u ljubavi sve podnositi kako bi ih postigao.” Sv Toma Akvinski Ljubav je ta koja pokreće svijet, daje smisao životu jer je čovjek bez ljubavi ništa. Na kraju dana jedino što je važno je ljubav, jer sve što čovjek postigne, pruža trenutno zadovoljstvo, a ljubav zauvijek ostaje i traži samo jedno zauzvrat, a to je ljubav.
Ne treba biti umjetnik da biste voljeli, ljubav je umjetnost koja nas čini jedinstvenima i veličanstvenima. Ona je najiskreniji osjećaj. Ljubav vjeruje, i kada biva prevarena, ona ponovo oprašta. Uvijek se nada i nikada ne prestaje. Nema na ovome svijetu, nema čak ni u svemiru, dovoljno riječi kojima bi se opisala ljubav. Za većinu ljudi ljubav podrazumijeva da su voljeni, a ne samo da su i sami sposobni voljeti. Ali, jedno je istinito: u ljubavi si jedino ispunjen i svoj. Pokušajmo ispred svakog zaziva u ovome hvalospjevu staviti svoje ime. npr. kad bi Jasna sve ljudske jezike govorila, i anđeoske…, kad bi Jasna imala dar prorokovanja… i tako redom… Idemo zajedno živjeti ljubav…
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. 2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! 3 I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo. 4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.
9 Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. 11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. 12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sami spoznat! 13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.