Prvo čitanje:
Neh 8, 2-4a.5-6.8-10
Čitahu iz knjige Božjeg zakona
i razlagahu da narod može razumjeti što se čita.
Čitanje Knjige Nehemijine
U one dane: Svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni razumjeti ga. I na trgu koji je pred Vodenim vratima čitao je knjigu od ranoga jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.
Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Otvori knjigu naočigled svemu narodu jer je bio poviše od svega naroda a kad ju je otvorio, sav narod ustade. Tada Ezra blagoslovi Gospodina, Boga velikoga, a sav narod podignutih ruku odgovori: »Amen! Amen!« Potom kleknu i poklone se pred Gospodinom, licem do zemlje.
I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita.
Potom namjesnik Nehemija, svećenik-književnik Ezra i leviti koji poučavahu narod rekoše svemu narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »Pođite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 19, 8-10.15
Pripjev:
Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.
Savršen je Zakon Gospodnji – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja – srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje.
Neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni.
Riječi ti usta mojih omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!
Drugo čitanje:
1Kor 12, 12-30
Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. Kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo! Ne može oko reći ruci: »Ne trebam te«, ili pak glava nogama: »Ne trebam vas.« Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. A udove koje smatramo nečasnijima okružujemo većom čašću. I s nepristojnima se pristojnije postupa, a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju čast da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.
A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.
I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 1, 1-4; 4, 14-21
Danas se ispunilo ovo Pismo.
Početak svetog Evanđelja po Luki
Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.
U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
»Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.«
Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Uvod:
U liturgijskoj godini C čita se Lukino evanđelje. Čak na blagdane i u Vazmeno vrijeme daje se prednost Luki. Evanđelist Luka je grčke narodnosti i kulture. Liječnik, istražitelj svega što je vezano za povijesnog Isusa i razvoj prve Crkve. Napisao je Isusovu povijest od navještenja do uskrsnuća, a zatim nastavlja pisati o mističnom tijelu Krista uskrsloga, opisujući širenje Radosne vijesti preko apostola, i njihova učenika, velikog apostola-Pavla , osnivanje i razvoj kršćanskih zajednica po rimskom carstvu.
Luka je dugogodišnji Pavlov pratilac i učenik. On u prvi plan stavlja Božje milosrđe. Njegovo evanđelje daje veliku važnost grešnicima, siromasima, ženama, bolesnicima, osobama i skupinama s margine. On obuhvaća svih. Svima je Isus RADOSNA VIJEST. Ima misijsku širinu. Nije uvjetovan starozavjetnom predajom. Ipak s lakoćom tumači Isusa kao ispunjenje proročkih obećanja.
Osvrt na misna čitanja:
U prvom čitanju Nehemija donosi izvješće o tome kako je započela duhovna obnova Židova, povratnika iz ropstva u Jeruzalem. Svećenik Ezra do podne, s povišenog mjesta, čita knjigu Zakona svima koji su mogli razumjeti. Tumači im po odlomcima da shvate što bolje.
Proglašava taj dan POSVEĆENIM Gospodinu Bogu naroda. Narod odgovara AMEN, klanja se licem do zemlje. U drugoj polovici dana Nehemija šalje narod da ide i jede masna jela, da pije slatko i daje onima koji nisu ništa pripremili. Zabranjuje im plakanje i tugovanje jer u posvećen dan, Gospodin se raduje i time snaži narod.
U našem narodu se kaže da nedjelja ne da postu na sebe. Post je ustezanje od masnih jela i slatkih-žestokih pića. U korizmi se mogu svi dani postiti osim nedjelje jer je to dan posvećen Gospodinu.
U ovom čitanju imamo primjer kako kršćani slave nedjelju. U prvom djelu dana idu na zajedničko euharistijsko slavlje. U popodnevnim satima blaguju bolja jela i pića, odmaraju, druže se i od svojih jela daju onima koji nemaju, kako bi i oni, u svoj punini slavili dan Gospodnji. Liturgijsko slavlje zajednice nastavlja se kroz obiteljsko slavlje i solidarnost sa siromasima. Svi oblici Božje nazočnosti su uključeni: Euharistija, zajednica, obitelj i siromasi.
Ovo nam daje jasnoću i potiče nas da svoje nedjelje organiziramo sa svim ovim dijelovima. One će biti Bogu na slavu, a nama će davati jakost za sljedeći radni tjedan.
Evanđelje nam donosi uvid u razloge i nastajanje Lukina evanđelja i spaja Isusov javni govor u sinagogi u Nazaretu. Luka je pomno ispitao sve što je bilo od početka. Ispitao je očevice i sluge Riječi. Piše vrlom Božjem prijatelju Teofilu kako bi potvrdio ono o čemu je već bio poučen.
Zatim Luka tumači Isusovo poslanje riječima iz proroka Izaije. On preuzima PROGRAM iz Izaije i proglašava ga svojim poslanjem, kojega će vršiti silom Duha Svetoga, da izvrši Očevu volju: donijeti spasenje svakom čovjeku u njegovim konkretnim životnim i društvenim okolnostima. Spašenost je ljudsko iskustvo u sili Duha Svetoga. Počinje na zemlji, a dovršava se u nebu.
Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodnje. U Starom Zavjetu svaka pedeseta godina proglašavala se godinom oprosta svih dugova materijalne naravi, robovi su se oslobađali, ratovi zaustavljali, zemlja se vraćala svojem prvotnom vlasniku. To je bila socijalna reforma i novi početak. Svi su bili isti, jednaki, slobodni, imali svoju zemlju za obrađivati. Crkva u Africi i Južnoj Americi ovo evanđelje tumači sa stajališta siromaha i obespravljenih. U bolje stojećim zemljama se tumači kao duhovno oslobođenje, duhovna sljepoća, zarobljenost osobnim grijehom.
Zapravo obadva tumačenja su ispravna i čine jednu cjelinu. U nerazvijenim zemljama su vidljiviji materijalno-tjelesni znakovi: glad, siromaštvo, kriminal, neznanje, bolesti. U razvijenim zemljama vidljivi su znakovi duhovnog siromaštva: ovisnosti, bezboštvo, nepoštivanje Božjih zakona. Duhovno i materijalno su povezani i međuovisni. Materijalni bogataši duhovni su siromasi koji prisvajaju bogatstvo ovog svijeta i uzrok su bijednog života milijarda ljudi.
Isus je Očev pomazanik koji proglašava milosnu godinu koja nema kraja. Zahvaća u sve sfere života i sve društvene strukture. Svojim programom oslobađa od svih vrsta duhovne i tjelesne zarobljenosti , gradi novi Božji narod, Crkvu koja je Njegovo mistično tijelo gdje svaki ud ima svoju nezamjenjivu ulogu, poslanje.
U svijetlu novog ustroja naroda Božjeg razumljiva je današnja poslanica Korinćanima. Od kaosa, nastalog zbog sebičnog iskorištavanja i tlačenja bogatih nad siromašnim, kršćani svojim zauzetim radom i svjedočenjem izgrađuju kozmos snagom Duha Svetoga. Kraljevstvo Božje pravednosti, slobode, ljubavi u istini i životu po mjeri čovjeka.
Gradimo novo nebo i novu zemlju gdje će djeca biti vrata novog doba, epohe solidarnosti i bezuvjetne ljubavi.
Za svoj osobni duhovni rast uzmimo Isusovu rečenicu za sebe i svako jutro je ponavljajmo kao molitvu:
DUH GOSPODNJI NA MENI (REĆI SVOJE IME RADI SNAŽNIJEG DOŽIVLJAJA) JER ME POMAZA. ON ME POSLA BLAGOVJESNIKOM BITI SIROMASIMA ...
Ova molitva prožeti će vaš dan, vaše dnevne događaje, bit će svjetiljka koja gori, a ne izgara već užiže srca ljudi koji vas u danu i tjednu susretnu.
S Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa