Prvo čitanje:
Jr 17,5-8
Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, a blagoslovljen koji se uzda u Gospodina.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Ovo govori Gospodin:
»Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka,
i slabo tijelo smatra svojom mišicom,
i čije se srce od Gospodina odvraća.
Jer on je kao drač u pustinji:
ne osjeća kad je sreća na domaku,
tavori dane u usahloj pustinji,
u zemlji slanoj, nenastanjenoj.
Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina
i kome je Gospodin uzdanje.
Nalik je stablu zasađenu uz vodu
što korijenje pušta k potoku:
ne mora se ničeg bojati kad dođe žega,
na njemu uvijek zelenilo ostaje.
U sušnoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 1,1-2.3.4 i 6
Pripjev:
Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u zakonu Gospodnjemu,
o zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
Drugo čitanje:
1Kor 15,12.16-20
Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera naša.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo:
Ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.
A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 6,17.20-26
Blago vama, siromasi! Jao vama, bogataši!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U svakom čovjeku postoji težnja za srećom (blaženstvom). Sreća je nešto što očarava svakog čovjeka. Svatko želi biti sretan i smiren, ali vrlo rijetki su koji su stvarno i bili sretni i smireni. Kao da postoji neki nesklad između željene sreće i ostvarivanja te sreće. Tokom ove naše ljudske povijesti pojavilo se mnogo navjestitelja i nudilaca sreće.
I na toj ponudi diferencirali su se svjetonazori, pa i religije. Kako doći do sreće, koji način življenja traži put prema sreći? To su pitanja i razmišljanja nad tim pitanjima. Isus sa svojim Blaženstvima, koja su nešto najizvornije u cijelom Evanđelju i Isusovoj poruci – 'nude' put prema sreći na potpuno drukčiji način nego li što je itko u povijesti čovječanstva ponudio. Drugi su nudili putove stjecanja bogatstva i uvjeravali da će se time postići više sreće.
Nuđeni su politički sistemi kao rješenja sreće, pa čak i religiozne ponude u koliko su ukazivale na postizanje aktualne sreće. Isus mjesto sreće odmiče od bilo kakvog posjedovanja (imanja). Imanjem se ne može postići sreća. Time ne znači da materijalna dobra nemaju svoju vrijednost, ali nemaju apsolutnu vrijednost. Isus pokazuje put do sreće u posjedovanju samoga sebe – u bivstvu. Vrlo važno je 'pronaći' samoga sebe.
Čovjek se treba pronaći u samome sebi. Ako se ne pronađe u sebi uzalud mu je dati sva bogatstva, čovjek će ostati nesretan. Kroz Blaženstva izrečena je najradikalnija diferencijacija poimanja čovjeka i njegove nutrine (sreće) Tko se opredijeli za imanje, na prvi pogled izgledat će da je uspio i da je 'blažen', ali stvarno je pitanje je li sretan. Ljudsko iskustvo (uz ideologiju) potvrđuje da nitko nije mogao postati sretan imanjem, iako su mnogi uložili cijeli život da bi stekli imanje, da bi posjedovali materijalna bogatstva. (Imanje može biti materijalno, ali može biti i duhovno – dakako nešto što ne ulazi u bit bivstva).
Potrebno je također skrenuti pažnju da posjedovanje možda i može učiniti blaženim biološko materijalnu strukturu čovjeka. Ali čovjek nije samo materijalno biće. Čovjek nije jednodimenzionalan. Čovjek je nešto više od biologije i materijalnosti. Čovjek je osoba: biće duha i tijela, biće uma i ljubavi. Iz Isusova Govora na Gori Luka nam izdvaja četiri stanja blaženstva (sreće) i četiri stanja nesreće.
E, tko može biti sretan?
(1)Blaženi (sretni) siromašni! – Na putu su sreće! Ovim se ne sakralizira siromaštvo, niti su svi siromasi sretni, dapače, većina je nesretna. O čemu je riječ? Blažen onaj tko se u sebi nalazi i kad nema od posjeda ništa. Taj može biti sretan bez obzira na sve promjene u svijetu. On je uvijek sretan i smiren, pa i kad nema ništa, i kad je siromašan. On se u sebi ima.
(2)Blaženi gladni! – Na putu su sreće! Blažen onaj tko je gladan Istine, drugog čovjeka, ljubavi. Tome će ova zemlja pružiti mogućnost da tu glad utaži. Svaki onaj koji misli da sve ima u samomu sebi, taj će očito imati nesretno iskustvo. Takvi su egoisti. Ovo blaženstvo je protiv egoizma.
(3)Blaženi koji se ne zadovoljavaju s postojećim, koji plaču! - Na putu su sreće! Onaj koji se pomiri s postojećim, taj staje na putu prema sreći. Prema Blaženstvu treba ići i tražiti.Tražitelji uvijek nađu rješenje. Nisu blaženi cmizdravci nego nemirnici.
(4)Blaženi koji radi pravednosti pate! – Na putu su sreće! Onaj koji svoj život predaje za druge ljude, za Sina Božjeg i čovjeka. Tu se uvijek nalazi sreća. Rad za druge uvijek rađa srećom. Ona se s dobra djela vraća u dušu onoga koji je to činio. Tajna je velika zašto ljudi ne podnose one koji čine dobro. Valjda zato da se ne razotkriju 'zla djela' onih koji ih čine (tko ne čini?).
Četiri 'Nesreće' - (Jao vama!):
(1)Nesretni bogataš. Oni koji traže sreću u bogatstvu dožive svoje razočaranje. Isus ne kaže da je bogatstvo nesreća nego je nesreća tko svoj životni cilj vidi u bogatstvu. (Kako je siromašnu u ovo teško povjerovati).
(2)Nesretni oni koji su zasićeni sadašnjicom. Ti su očito u obmani, i dolazi čas kad će doživjeti svoju prazninu, razočaranje.
(3)Nesretni oni koji se svemu podsmjehuju. Ti će sutra plakati. To su tipovi koji sve bagateliziraju. Čeka ih njihova nesreća…
(4)Nesretni vi kad vas u svemu hvale. Tada se čovjek otuđuje u samom sebi i sutra upada u vlastitu obmanu i nesreću. Čovjeku je potrebna kritika. Ona čovjeka preporađa.
Svi smo mi ljudi pozvani na sreću (blaženstvo) i od Isusa upozoreni kako možemo odlutati u nesreću. Tko vjeruje Isusu izabrat će i put kojeg on savjetuje, a time i sreću, i odnosno izbjeći će nesreću. Ponizan čovjek je sretan čovjek (blažen)!
Razmatranje preuzeto sa: http://www.dominikanci.hr/index.php/duhovnost/propovijedi/godina-c/16-duhovnost-i-pobonosti/propovijedi/368-6-nedjelja-kroz-godinu-c .