Prvo čitanje: Dj 2,1-11
2 1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja."
Pripjevni psalam: Ps 104,1.24.29-31.34
104 1Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
Jahve, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže;
ako dah im oduzmeš,
ugibaju i opet se u prah vraćaju.
30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.
31Neka dovijeka traje slava Jahvina:
nek` se raduje Jahve u djelima svojim!
34Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Jahvi.
Drugo čitanje: 1 Kor 12,3-7.12-13
12 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reći: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Različiti su dari, a isti Duh; 5i različite službe, a isti Gospodin; 6i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. 7A svakomu se daje očitovanje Duha na korist. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.
Evanđelje: Iv 20,19-23
20 19I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
S blagdanom i događajem Duhova završava vrijeme i poruka uskrsnog događaja Isusa Krista. Da bi se 'razumjelo' Isusovo utjelovljenje, nauk, život i uskrsnuće potrebno je biti otvoren Duhu Svetomu. Potrebno je imati Duha. Bez Duha ne može se ući u tajnu Isusa. On po Duhu ulazi u ovu našu ljudsku povijest, po Duhu ga se može doživjeti kao Spasitelja, po Duhu može biti s nama, po Duhu možemo bit s njim.
Bez doživljaja i bez istine Duha nema ni vjere ni religije. Duh, Bog Duh je srž vjerovanja. Samo Bog Duh može biti istinski Bog. Sve drukčije bilo bi 'stvar' a ne Bog. Bogatstvo (sadržaj) Duha je takav da ga ne može shvatiti nikakav um niti ga može izreći ni opisati ikakva riječ. Zato je potrebno da sami u sebi doživimo da imamo duha – dušu i kako nam je to nemoguće izreći iako nam prožima život i daje nam bitan pečat da smo ljudi.
Tek s doživljenim duhom u sebi možemo se usmjeriti prema Bogu Duhu koji nam je i dao svojeg Duha. Čovjek skoro ne može oslikati Duha. On je drukčiji od svake stvari. Duh je Život i princip života. Čovjek je sposobniji primiti Duha, otvoriti mu se, nego li ga 'opisati' i protumačiti. Zato je Isus pripravio svoje učenike, probudio ih je u ljubavi i time ih otvorio da prime Duha.
Učenici su bili zajednica i tad ih je ispunio Duh Isusov. Oni su se počeli ljubiti, i ta ljubav ih je sjedinila i učinila mjestom Duha Svetoga. Duh je Božji ono 'živo' što doživljavamo i osjećamo u svijetu. On je onaj koji je od kaosa (nereda) učinio kozmos (red), od neživota život. Kad se pojavi Duh nad bezdanom tada oživi cijeli svemir…
Po Duhu je začet Isus (novi čovjek i Bog), po Duhu je Isus činio čudesa, po Duhu je uskrsnuo. Duh je ono božansko u svijetu. Tako mi istinski više ne možemo govoriti o djelovanju Duha u svijetu nego li o samom Duhu. Sve božansko što se zbiva u svijetu je djelo Duha Božjega.
Ali istinu Duha samo u dubini srca možemo doživjeti i svjesni biti tog doživljaja. Bez Duha svi religiozni obredi bili bi 'prazni' i neživotni. Duh je taj koji ih oslobađa od idolatrije.
DUH BOŽJI U NAMA
Duh Božje je Duh dobrote, blagosti, mudrosti, miline… On preporađa onoga koji ga primi. To je krsno preporođenje starog čovjeka u novog… Tamo gdje je Duh Božji tu se pripitomljuje 'naravna divljina' pa se postupa po drugim kriterijima. Zato mnoge svjetske proturječnosti ne mogu se riješiti 'naravnim načinom'. Potreban je Duh i kriteriji duha ljubavi. Eto to je ono što daje čovjeku Duh Božji.
Daje mu novi kriterij odnosa prema svemu. To je kriterij ljubavi, što i znači proširena riječ Duh = Ruah = Dah = Ljubav. Kroz sve se sakramente zaziva Duh Božji. Sakramenti su zato i ustanovljeni da nam se preko njih komunicira Isusov dah - duh, Božji poljubac. Čak Isus kaže da je za nas bolje da on odlazi jer će poslati svojega Duha koji će uvijek i posvuda biti s nama.
Duh će se nastaniti u našim srcima, u našoj srži. Duh će biti posvuda, Duh će sve sjedinjavati. Zar s Duhom Božjim čovječanstvo ne postaje istinsko čovječanstvo? Uzdiže se na univerzalnu razinu. Silaskom Duha Svetoga kršćanstvo (apostoli i učenici) postalo je univerzalno. Svi su se međusobno razumjeli. Jer Duh Božji je Duh ljubavi, a nema ljudskog bića koje ne razumije govor ljubavi.
Tko ima iskustva putovanja svijetom, taj je bez znanja jezika uvijek dobro razumio plemeniti ljude, čine ljubavi. A isto tako bez duha je nemoguće ljude uskladiti. Bez duha je čovjek egoističan, i to mu je 'prirodno'. Zato nas Duh Božji liječi od egoizma i time nas oslobađa od grijeha koji nam je smetnja zajedništvu.
Potrebno je da mi iz sebe 'iziđemo' (da se odreknemo egoizma) da bi u nas ušao Duh Božji. To je pripravljanje mjesta Duhu. Tako Bog nas mijenja u sebe. Duh nas pobožanstvenjuje, rasvjetljava nas kao sliku Božju koja je zasjenjena. Biti religiozan a biti 'bez Duha' skoro znači imati ideologiju a ne vjeru. Duh čini i uvodi u religioznu istinu.
Pavao pita Korinćane, jeste li primili Duha? Iako su bili primili obred krštenja, trebalo ih je nanovo 'krstiti' Duhom Božjim. Bog je Duh i sva stvorenja objavljuju njega kao svojega 'nosioca i stvoritelja'.
Čovjek ima poseban odnos s tom uosobljenom Božjom Ljubavi. Bog Duh je apsolutna Ljubav koja prožima sva bića i koja daje smisao cijelom postojanju, a osobito ljudskim odnosima. Duh Božji je u nama, pa slušajmo ga što nam govori…
Marijan Jurčević, OP
Preuzeto sa web stranice: www.dominikanci.hr