Logo

Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje

Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje

 

Prvo čitanje: Iz 50,4-7

50 4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne.  Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti.  Zato učinih svoj obraz k`o kremen i znam da se neću postidjeti.

Pripjevni psalam: Ps 22,8-9.17-20.23-24

22 8Koji me vode, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
9“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!”

17Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
18sve kosti svoje prebrojiti mogu,
a oni me gledaju i zure na me.
19Haljine moje dijele među sobom
i kocku bacaju za odjeću moju.

20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
23A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.

24“Koji se bojite Jahve, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

Drugo čitanje: Fil 2,6-11

2 6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Evanđelje: Mt 26,14-27,66

26 14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 15i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16Otada je tražio priliku da ga preda. 17Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: "Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" 18On reče: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: `Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.`" 19I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. 20Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 21I dok su blagovali, reče: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati." 22Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" 23On odgovori: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." 25A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza." 26I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" 27I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! 28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 29A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." 30Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 31Tada im reče Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. 32Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.` 33Nato će mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!" 34Reče mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!" 35Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti." Tako rekoše i svi učenici. 36Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" 39I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 45Tada dođe učenicima i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." 47Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" 49I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. 50A Isus mu reče: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. 51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52Kaže mu tada Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? 54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" 55U taj čas reče Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me." 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. 57Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 58A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. 59A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61i reknu: "Ovaj reče: `Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.`" 62Usta nato veliki svećenik i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?" 63Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" 64Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." 65Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 66Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" 67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" 69A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." 70On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." 71Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom." 72On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga čovjeka." 73Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" 74On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga čovjeka." I odmah se oglasi pijetao. 75I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka.

27 1A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 2I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. 3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" 5I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 6Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7"Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. 9Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - 10i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin. 11Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." 12I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 13Tada mu reče Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" 14I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. 15A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 16Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 17Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" 18Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. 19Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." 20Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 21Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" 22Kaže im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni će: "Neka se razapne." 23A on upita: "A što je zla učinio?" Vikahu još jače: "Neka se razapne!" 24Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" 25Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" 26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. 27Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" 30Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. 31Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. 32Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. 33I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. 35A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 36I sjedeći ondje, čuvahu ga. 37I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." 38Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40"Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!" 41Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 42"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: `Sin sam Božji!`" 44Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. 45Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. 46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 47A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." 48I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." 50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." 55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. 57Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. 61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. 62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata 63te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: `Nakon tri dana uskrsnut ću.` 64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do trećega dana da ne bi možda došli njegovi učenici, ukrali ga pa rekli narodu: `Uskrsnuo je od mrtvih!` I bit će posljednja prijevara gora od prve." 65Reče im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" 66Nato oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Cvjetnica je; po cvijeću, mirisu, rascvjetalosti, beharu,  proljeću, živosti. Sunce drugačije grije.

Sjećanja na lijepi običaj traženja ljubičica i jaglaca kako bi se umili toplom vodom i cvijećem  iz lavora ujutro na cvjetnicu. Djeca su subotom popodne tražila u okrajcima jaglace i ljubičice a majke su na cvjetnicu rano grijale vodu, stavljale cvijeće u lavor za umivanje. Svi smo se umivali u jednoj vodi.

Naziv Cvjetnica i običaj da se blagoslivljaju maslinove grančice i druge zelene grane, potječe iz 4. stoljeća. Jeruzalemski kršćani okupljali su se na produženo bdijenje na Maslinskoj gori. Odatle bi u procesiji ulazili u grad Jeruzalem kao spomen čin u čast Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem pred židovski blagdan Pashe.

Sve što je vidljivo i opipljivo brzo se prihvaća i postaje tradicijom. Tako i ovaj običaj proširio se na Europu a zatim na cijeli kršćanski svijet. Crkva je uvela u liturgiju blagoslov ovih grančica koje su postale zaštitni znak Božjeg blagoslova i obrane od svakog zla. Znamo da se te grančice nose kući i budu stavljene na zid u znak Božje zaštite. Ostaju do druge Cvjetnice kada ih se zamijeni s novim. U župskim crkvama stare grančice se spaljuju i njihovim pepelom na Čistu srijedu svećenik pepela vjernike.

Današnja čitanja su o trpećem Isusu. Izaija prorokuje o Sluzi Jahvinu. Izaija misli na Izraelce u babilonskom sužanjstvu. U kontekstu povijesti spasenja mi uzimamo, tumačimo Isusa Slugom Jahvinim. Prorok sažima Isusov aktivni život, tri godine vještog propovijedanja, djelovanja,  odnosa s Jahvom, gdje je Isus učenik koji ima otvorene uši i sluša i izvršava Jahvine riječi. Isus Sluga koji podmeće lice i  bradu da ga čupaju i pljuju. Ne uzmiče, što više iznutra se postavlja kao kremen, jer znade u koga je stavio svoje pouzdanje, da ga neće izigrati.

Drugo čitanje nam opisuje Isusovo „upražnjenje“ ili „ispražnjenje“ od svega što je imao i bio kao „trajni lik Božji“. Da bi postao u potpunosti sin Adamov, nama jednak u svemu osim u grijehu (u neposlušnosti Očevu planu). Vječno će ostati pravi Bog i pravi čovjek. Takav će sve privući sebi da svi u Njemu i po Njemu budemo bogoljudi. To postajemo samim krštenjem u klici primljene milosti sinova Božjih. Ona se razvija do punine svetosti slijedeći Njegov put i živeći u Njemu koji je Istina i Život. Silom i snagom Duha Svetoga.

Ovo je put Misionara Milosrđa. Živjeti u misijama  na drugom kontinentu, u sasvim drugim, suprotnim okolnostima i nekršćanskim vrijednostima, zahtijeva potpuno se lišiti svega što nas čini moćnim, sigurnim, udobnim i ugodnim. U svemu se poistovjetiti sa stanovnicima te zemlje osim u grijehu nevjere i nemorala svake vrste. Duh Sveti daje misionaru unutarnju snagu i sigurnost da se neće postidjeti, jer znade da čini djela Oca nebeskoga, a to je da dovodi duše Bogu i Boga donosi dušama. Misionar Milosrđa je sluga Isusov koji čini sve što je vidio i čuo od svojega Učitelja.

Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji; evo nas da budemo sluge tvojega evanđelja narodima koji te ne poznaju.

s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa