Prvo čitanje: Ez 37,12-14
37 12Zato prorokuj i reci im. `Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat ćete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve govorim i činim` - riječ je Jahve Gospoda.”
Pripjevni psalam: Ps 130,1-8
130 1Hodočasnička pjesma.
Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:
2Gospodine, čuj glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
3Ako se, Jahve,
grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
4Al` u tebe je praštanje,
da bi te se bojali.
5U Jahvu ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
6Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna;
više no zoru straža noćna
7nek` Izrael čeka Jahvu.
Jer je u Jahve milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
8on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.
Drugo čitanje: Rim 8,8-11
8 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.
Evanđelje: Iv 11,1-45
11 1Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" 8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." 13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" 17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. 18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. 21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." 25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." 29A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. 30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen 34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. 36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" 38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." 40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Lazare izlazi!
Evanđelje započinje jednom kratkom i jasnom porukom, molitvom : onaj kojega ti ljubiš, bolestan je.
Ovako posložena poruka ukazuje na blizinu, izgrađeno povjerenje i na pravo dviju sestara da im Isus uzvrati za sve što je odsjedao i bio ugošćivan, skupa sa svojim učenicima u njihovoj kući na imanju u Betaniji.
Njihova očekivanja bila su da će Isus doći za vrijeme Lazarove bolesti, jer je na vrijeme bio obaviješten. Puno puta slušale su svjedočanstva učenika o brojnim ozdravljenjima koje je njihov Učitelj učinio. Ozdravljao je teške kronične bolesnike, različite bolesti, u svako vrijeme i na različite načine, čak i subotom. Ozdravljao riječima, dodirom i riječju, blatom, poručujući po drugima. Nitko od ozdravljenih nije ničim zaslužio da bi mu se Isus bio dužan revanširati.
Koliko više će se Isus potruditi oko Lazara, u čijoj kući je pio, jeo, noćivao, odmarao, poučavao. Kad je hodao po Judeji, bilo da je išao u Jeruzalem ili propovijedao od mjesta do mjesta navraćao je kod Lazara. Iz Martina posluživanja i prigovaranja Isusu da joj pošalje u pomoć sestru Mariju, vidimo da je bilo puno posla i troška kad bi Isus i učenici bili kod njih.
Sada je pitanje života ili smrti najboljeg prijatelja. Ipak Isus je odgodio svoju intervenciju. Je li imao nešto zakazano i nije htio odgoditi? Nije vidljivo iz teksta. Očito je da ih je počastio novim „skokom“ na veću iskustvenu spoznaju Krista, Božjeg Sina.
Marta izlazi u susret Isusu i direktno mu prigovara. Obiteljska tragedija ne bi se dogodila da je Isus došao kada su mu poručile. Brzo dodaje „ali i …sada što god zaišteš od Boga dat će ti“.
Isus ponavlja Marti ono što ju je prije učio „ja sam uskrsnuće i život… tko god vjeruje u mene neće umrijeti nikada“. Marta vjeruješ li to sada kad se radi o tvome bratu i mojem dragom prijatelju Lazaru?
Marta potvrđuje svoju vjeru u Krista, Sina Božjega koji dolazi na svijet da spasi svijet.
Pred grobom Isus naređuje da odvale kamen. Marta brani otvaranje groba jer je četvrti dan i tijelo se počelo raspadati. Vraća se na svoje ljudsko znanje i iskustvo. Ono je često, dokazivo, svima poznato i za sve prihvatljivo. Kamen je točka na gotov čin. Nema povratka. Vjera u uskrsnuće ostaje za posljednji dan, kad Bog pravedne uskrsne.
Marta se nije nastavila buniti. Isus nije uvažio njenu nevjeru. Ostao je pri svojoj odluci odvaljivanja kamena nasuprot svih koji su ga svojim mislima i riječima osuđivali: da On koji je tolike ozdravio nije mogao učiniti da ovaj ne umre. Sada se poigrava sa mrtvacem i njihovom „šablonskom“ vjerom .
Isus glasno zahvaljuje svome Ocu što ga uslišava i što se proslavlja u „grobnim“ situacijama. Kada svi ljudi odustanu, kada bližnji ostanu sa sjećanjima i prigovorima, kada je sve gotovo, kada se slika Božje pravednosti ruši do kraja, kada Bog ne uzvraća po djelima i zaslugama.
Nastupa Bog u Isusu iz Nazareta za Lazara, Martu i Mariju i mnoge koji su iza toga povjerovali u Isusa.
On iskazuje svoje milosrđe ne po zaslugama već po svome izboru i kada On to hoće. Ne da se ucijeniti, prisiliti, zaraditi. S njim je moguće razgovarati, i dade se nagovoriti.
Mijenja svoje planove, hajdemo ponovno u Judeju. On pita: Gdje ste ga stavili?
Dolazi na poziv ali kada On hoće, kada sazriju okolnosti da se proslavi Njegovo milosrđe. Okolnosti su dozrele onog trenutka kada od ljudskih zasluga i pokušaja ne ostane ništa za što bi se uhvatio svojom nadom. Milosrđe gradi na povjerenju i ljudskoj nemoći.
Bog nastupa po Misionaru Milosrđa u životima i mjestima koji „zaudaraju“ jer je već „četrdeset“ generacija svake vrste grijeha i moralnog raspadanja.
U ovom nedjeljnom evanđelju Zdenac kao misijska zajednica vidi se u ulozi Marte koja ispovijeda svoju vjeru u Isusa Sina Božjega. Koja se dade odgajati od Isusa na putu od „zasluga“ do povjerenja u Njegovo oživljavanje „živućih mrtvaca“, vodeći Isusa do njihovih „grobova“.
Istovremeno dok ga vodimo do tuđih „grobova“ povedimo ga do svojega groba u onim dijelovima svoje osobnosti gdje „ zaudaramo“ navikama, riječima, mislima, ponašanjem, odnosima i nevjerom u Božju svemogućnost da nas nanovo oživi Duhom Svetim.
Pozivam svih da ovo evanđelje proradimo u ulozi Marte i Lazara. Marte u smislu zagovorničke molitve za konkretne osobe u konkretnim situacijama. Od samog formuliranja molitve: onaj kojega ti ljubiš bolestan je … Bolesti su duhovne: grijesi; moralne: ponašanja, ovisnosti; i tjelesne: fizičke i psihičke.
Isusa povedimo do tih osoba i te osobe dovedimo Isusu. Marta je uvijek u akciji. Njena molitva je razgovor i fizičko zalaganje, radnja.
Skupa s Martom recimo: Znam, što god zaišteš od Oca i Duha Svetoga dat će ti.
Proslavi se Oče, Sine i Duše Sveti.
Otvori Gospodine, grobove naše, izvedi nas iz naših grobova…
s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa