Male misionarke velikoga srca odlučile su posjetiti i razveseliti stare, usamljene i bolesne u malom slavonskom selu, Đakovački Selci. Poklonile su im broševe, peciva i kolače, ali učinile su one puno više od toga. Poklonile su im sebe, svoje vrijeme. Donoseći im radost, donijele su im Isusa.
Započeli smo s novim ciklusom tematskih radionica u okviru našega Projekta „Učim živjeti“ i Programa „Odgoj u solidarnosti i za solidarnost“ koje već duži niz godina provodimo u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama i župama diljem Hrvatske.
„Ti budi živi kruh drugome“, naziv je naše prve ovogodišnje radionice koja ima za cilj probuditi u djeci zahvalnost prema Bogu Stvoritelju, prema Isusu, upućujući ih na važnost kruha kao izvora života i potrebe međusobne solidarnosti. Poticati i razvijati u djeci želju da postanu mali volonteri koji izrastaju u velike misionare. Ines, Katja, Sofija, Marija, Hana, Petra, Lucija, Matea, Kiara i Lara velike su volonterke misijske skupine OŠ „Đakovački Selci“ koje s puno ljubavi, kreativnosti i žara zajedno sa svojom vjeroučiteljicom Željkom Mesić u Selcima Đakovačkim čine prava mala čuda!
Našu radionicu započeli smo molitvom i razgovorom o kruhu i hrani koja nam je potrebna za život, ali i o onima kojima je ta hrana tako daleka i nedostupna. Onima koji su gladni, napušteni, siromašni… O djeci Venezule, Tanzanije i Ugande. Svakako najljepši dio radionice bio je razgovor s Onim koji hrani našu dušu, Onim koji je živi kruh, Kruh Života. Naš Isus.
U kreativnom dijelu radionice izrađivali smo broševe od malih komadića drveta i sjemenki kukuruza, suncokreta, soje, pšenice…
Dirnute slikama, videima i tužnim životnim pričama gladne, siromašne i napuštene djece Venezuele, Tanzanije i Ugande ove male misionarke velikoga srca odlučile su posjetiti i razveseliti stare, usamljene i bolesne u ovom malom slavonskom selu. Poklonile su im broševe, peciva i kolače, ali učinile su one puno više od toga. Poklonile su im sebe, svoje vrijeme. Donoseći im radost, donijele su im Isusa.
Ovo su neki od dojmova koje su iznijele nakon posjeta:
„Dijelili smo peciva osobama kojima je to potrebno. Oni su bili jako sretni i zahvalni što smo ih se sjetili, a i mi smo bili sretni što smo ih usrećili. Nama je to bila sitnica, a njima puno znači.“ Petra
„Danas kad smo dijelili kolače i bedževe bilo nam je jako lijepo. Osjećali smo se jako sretno kada su nas stariji ljudi pohvaljivali i zaželjeli nam sreću u životu i školi.“ Naravno i mi smo njima zaželjeli puno zdravlja i sreće. Nadamo se da će biti još ovakvih trenutaka..“ Kiara
Ana P.
