Prvo čitanje: Dj 13,14.43-52
13 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.44Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. 49Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.
Pripjevni psalam: Ps 100,1-3.5
100
Kliči Jahvi, zemljo sva!
2Služite Jahvi u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!
3Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
5Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Drugo čitanje: Otk 7,9.14-17
7 9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. 15Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima. 16Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega 17jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."
Evanđelje: Iv 10,27-30
10 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30Ja i Otac jedno smo."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Nedjelja je dobrog Pastira, posvećena duhovnim zvanjima.
Misna čitanja promatrat ćemo iz perspektive zvanja Misionara Milosrđa, bilo da se oni u potpunosti žele posvetiti Bogu, bilo da dio svojeg vremena ili svojih duhovnih i materijalnih dobara uzvraćaju Bogu jer ih On na to poziva.
Isus nas imenuje ovcama koje slušaju Njegov glas i hodaju na tragu Velikog glasa, Isusova glasa. Idući u stopu za Isusom ulazimo na vječne pašnjake. Paša su evanđeoske vrijednosti, među kojima je bezuvjetna ljubav - kraljica i duša svih, pretvorena u duhovna i tjelesna djela milosrđa. Rastući silom Duha Svetoga u toj božanskoj ljubavi nitko nas ne može ugrabiti iz Isusove ruke. Nutarnja sigurnost u Misionarima Milosrđa počiva u znanju da svim događajima i okolnostima savršeno upravlja Očeva ruka. Misionari su stalno u slušanju i hodanju unutar svoje duše za glasom svojega pastira, Jaganjca, koji je prisutan u svim okolnostima i mjestima. Njegov glas ih čini sretnima. Svaki dan ih iznenađuje s novim pašnjacima hrane za rast u krepostima. Postepeno ih vodi na sve više vrhunce, ostavljajući iza sebe močvarnu dolinu ustaljenih obrazaca vjerovanja i ponašanja.
Apostol Ivan u knjizi Otkrivenja opisuje svoja viđenja. Prvo viđenje je kada vidi Isusa uskrsloga u svem sjaju i slavi. U slijedu viđenja danas nam apostol opisuje veliko mnoštvo iz svakog plemena i jezika, puka i naroda. Mnoštvo koje ne staje u brojke. Oni su odjeveni u bijele haljine kao i Jaganjac. Imaju istu sudbinu svojega Pastira. Prošli su kroz nevolje velike. Jaganjac je njihov pastir. Otac u čijoj je ruci njihov život otrt će im svaku suzu s očiju. Ni boli neće više biti. Sliku velikog mnoštva iz svakog plemena i jezika, puka i naroda, Bog daje misionarima. Svi koji pomažu misijsku crkvu sudjeluju u viziji koja dolazi od Boga kao poziv i poticaj na radost i djelovanje.
U Djelima apostolskim opisuju se nevolje koje su prošle ovce Isusove: Pavao i Barnaba. U sinagogi su htjeli navijestiti Isusa raspetog i uskrslog. Ali se skup raspustio kao znak odbacivanja njih i Evanđelja. Mnogi bogobojazni su ih hrabrili na ustrajnost u milosti propovijedanja.
Iduće subote ponovno su pokušali. Otpor je bio uz psovke i viku protiv svega što su oni govorili. Apostoli im u lice rekoše da su oni, Židovi, prvi pozvani. Ali zato što ne prihvaćaju Isusa, apostoli će se okrenuti poganima. Potkrepljuju svoju odluku iz proroka Izaije: „postavih te za svijetlost poganima da budeš na spasenje do nakraj zemlje“.
Proročke riječi bile su im utjeha i svijetlo nakon poraza u Antiohiji, kuda da krenu i kome da naviještaju. Poganima, nekršćanima, nežidovima.
Židovi manipuliraše pobožnim ženama i gradskim moćnicima kako bi Pavla i Barnabu prognali iz svojega kraja.
Apostoli se nisu dali zbuniti. Po uputama svojega Pastira, otresli su prašinu s nogu protiv njih i otišli u drugi kraj zvan Ikonij. Učenici koji su ostali u toj neprijateljskoj atmosferi ispunjali su se radošću i Duhom svetim što nešto mogu trpjeti za Ime Isusovo, jer nitko ih ne može istrgnuti iz Očeve ruke. Misionari se posvećuju navještaju osobe Isusa Krista i Njegova nauka. Oni su cijelo vrijeme na to usmjereni. Tome su u potpunosti posvećeni. Idu od mjesta do mjesta, od naroda do drugog naroda. Svladavaju prepreke, krijepe se Božjom riječi, grade zajedništvo vjere. Otresaju obuću da bi se nakon određenog vremena kad se situacija smiri, ponovno vratili zajednici kršćana da ih osnaže u evanđeoskom življenju i karitativnom djelovanju.
Božje poslanje uvijek nailazi na odupiranje, najčešće od onih dobrih svojih, bogobojaznih žena i muževa. Pavao i Barnaba nam pokazuju da trebamo ići dalje, u druge krajeve uzdajući se u Dobrog Pastira, Jaganjca. Krenimo dalje radosno i poletno. Izvezimo na pučinu.
S Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa