Prvo čitanje: Jš 5, 9a.10-12
Ušavši u Obećanu zemlju, narod Božji slavi Pashu.
Čitanje Knjige o Jošui
U one dane: Reče Gospodin Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 34, 2-7
Pripjev:
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i neka se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam od Gospodina i on me usliša
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Evo, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Drugo čitanje: 2Kor 5, 17-21
Bog nas je sa sobom pomirio u Kristu.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 15, 1-3.11-32
Ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
Riječ Gospodnja.
Razmatranje: Milosrdni Otac mijenja
Temeljna je poruka prispodobe: Grešnike, ni grijehe ne smijemo ignorirati. Trebamo ih primiti, biti milosrdni i s njima podijeliti kruh. Pogotovo ako su to grešnici koji se žele vratiti na pravi put.
Koristimo mogućnost novog početka, kojim kao ljudi, slabi, ne možemo računati, a tu nam mogućnost omogućava Bog u svojoj milosti. Da, postoji ta mogućnost! Po Isusu Kristu je moguće, kako piše u drugom čitanju – "da mi budemo pravednost Božja u njemu."
Bog nam oprašta grijehe, to je jedinstveno događanje: Bog nas čini novim čovjekom, od njega postajemo sveti i pravedni. U Isusu Kristu mi smo pomireni s Bogom. Apostol Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima poučava nas: "Staro uminu, novo, gle, nasta." Darovan nam je novi početak od Boga!
Isusova želja je, da ispravno mislimo o Bogu. Pismoznanci su krivo mislili o Bogu, kada su se ljutili zbog toga što se Isus okreće grešnicima. A On je slavio s njima njihovo obraćenje. Isusova želja je da spoznamo milosrdnog Oca.
Isus u prispodobi priča o Bogu, svomu Ocu koji je milosrdan i strpljivo čeka naše obraćenje.
Dozvolimo da nas takne milost obraćenja.
Usprkos našoj nedostojnosti, Otac nas voli i priznaje nam sinovstvo, ali na nama je da napravimo odlučujući zaokret.
Isus priča o Bogu, svome ocu. Kako On postupa u ime svoga Oca, kada se brine za grešnike i njih zove na obraćenje i s njima slavi njihov novi početak u zajedničkom jelu i piću.
Bogu, koji se ne može odreći nijednog čovjeka i nije udaljen od njega i ne upropaštava njegov život. Ukazuje nam na Božjoj brigu za putove ljudi, o Božjoj radosti nad svakim čovjekom koji se vraća k njemu, o gozbi koja se slavi u nebu, jer je pronađen izgubljeni.
Isus se odvažio, tako ljudski pričati o Bogu.
Vrijedi li to i za nas? Kakav odnos ima ova Isusova prispodoba za naš život? Većina će kazati: "Ne, ja nisam tako grub. Ja doduše ne činim sve ispravno u mome životu, ali ja nisam izgubljeni sin ili izgubljena kćer!" Prije bismo se mogli identificirati sa sinom koji je ostao kod kuće.
Ako je to tako, tada bismo ovoga sina uistinu odmah mogli proglasiti svetim! Jesmo li svi bili takvi kao on! Ili ipak ne?
Sin koji je ostao kod kuće, nije izvršio zla djela, a ipak u svome srcu nije pomiren sa samim sobom, sa svojim ocem i sa Bogom. On mrmlja o tome, da je njegov otac ponovno prihvatio sina koji se vratio kući, zavidan je nedostaje mu milosrđa, blagosti. Nije li to grijeh? Je li njegov grijeh teži nego mnogi na izvan vidljivi grijesi?
Zdenčani, budimo oprezni pred uvjerenošću u vlastitu nepogrešivost i umišljenost, pred osudom drugih ljudi. Stavimo pred Boga sve što nam je u srcu: dobro i zlo. On nam daruje ponovno svoju milost i milosrđe, ako se potpuno povjerimo njemu, takvi kakvi jesmo. On nam daje vlastiti sakrament, koji nas pomiruje s Bogom i omogućava nam novi početak: svetu ispovijed, sakrament pomirenja. Po svijestimo to i imajmo udjela u radosti, koju nitko ne može nadmašiti, jer to je radost nad novim životom kojega nam daruje Bog.
N.M.