Prvo čitanje: Otk 7, 2-4.9-14
Vidjeh, eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika!
Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bî dano nauditi zemlji i moru: »Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!« I začujem broj opečaćenih – sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iza glasa:
»Spasenje Bogu našemu
koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu!«
I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem nice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen! Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«
I jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 24, 1-6
Pripjev:
Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.
Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.
Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.
On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.
Drugo čitanje: 1Iv 3, 1-3
Vidjet ćemo ga kao što jest.
Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola
Predragi! Gledajte
koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A zato nas svijet ne poznaje
što ne poznaje njega.
Ljubljeni, sad smo djeca Božja
i još se ne očitova što ćemo biti.
Znamo:
kad se očituje, bit ćemo njemu slični
jer vidjet ćemo ga kao što jest.
I tko god ima tu nadu u njemu,
čisti se kao što je on čist.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 5, 1-12a
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima.
Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
Riječ Gospodnja.
Razmatranje: Velika je plaća vaša na nebesima
Svi smo mi od Boga pozvani biti SVETI. Bog želi da ga čista srca gledamo i da u nebu primimo puninu njegovih darova. Bog je sav svet i On ne podnosi nikakav grijeh. Kako onda postati svet? Nemoguće je to vlastitim snagama. Upućeni smo i trebamo Božje milosrđe. Krist nas pere i čisti svojom krvlju i čini nas svetima.
Sveci, oni stavljaju svoje povjerenje u Boga. Oni su naši uzori, uzori za uspjeli život, a tko za tim ne čezne.
Danas u evanđelju svetkovine Svih Svetih, Isus spominje osam putova , kako možemo biti "blaženi", a time i sveti.
Isus nam nudi drugi put: Budi milosrdan! Uspostavi mir! Odbaci nasilje! Pogledaj svoje srce, da je čisto i nepomućeno od mržnje! Sve to rijetko čini bogatim, ali uvijek sretnim.
Zdenčani, ako bih i mi tako živjeli, naš bi život bio sretan i vječno blažen.
Kad budemo shvatili i ostvarili smisao života, života vjere i ljubavi moći ćemo reći da smo sveti.
Blaženstva su put svetosti. „Siromasi duhom“ – poniznost i blagost, svjesni svoje nemoći i oslobođeni od samodostatnosti; ožalošćeni – to ne znači da ne trebamo biti tjeskobni i potišteni; krotki; gladni i žedni pravednosti – gladni i žedni Boga; milosrdni po Božjem srcu – naći ćemo milosrđe; čisti – iskreni; mirotvorci – graditelji mira; progonjeni zbog pravednosti – iako progonjeni trebamo klicati od radosti jer je to zbog Isusa.
Odvažimo se, napustimo svoju osobnu sigurnost, prihvatimo svoje ljudsko siromaštvo i uvjetovanost, imajmo apsolutno povjerenje u Boga.
Sveci su nam poticaj da se u životu isplati ljubiti Krista, vjerovati mu i nadati se.
Svi smo pozvani da živimo kao Božji sveci. To je put sreće i zadovoljstva.
N.M.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
31. nedjelja kroz godinu. Približavamo se kraju liturgijske godine.
Prvo čitanje uzeto iz Ponovljenog zakona predstavlja najstariji i najvažniji tekst u Starom Zavjetu. To je zapovijed koju je svaki Židov učio napamet i svaki dan ponavljao. Još i više: te riječi bile su ispisane na komadu pergamenta, savijenog u malu kutijicu, okruglog sjajnog izgleda, koju su muškarci Židovi kao ukras i podsjetnik nosili vezanu na čelu.
Nošenje je simbolično i praktično značilo: urezanost u srce i um najvažnije istine u Bibliji.
Te riječi su rasvjetljavale život i put osoba, obitelji i naroda. One su sačuvale da Božji narod, uza sve svoje nesreće od egipatskog višestoljetnog robovanja do babilonskog i asirskog sužanjstva, ostane iznutra čvrst u svojoj vjeri i nadi u Jahvu, koji ih po svojoj beskrajnoj dobroti izbavlja od svih neprijatelja.
Pripjevni psalam je molitva u ritmu pjesme, gdje je zahvalno spominjanje Boga i njegovih spasiteljskih zahvata. Izriče se iskustvo Boga kao hridi, pećine u kojoj je sigurna zaštita …
Svatko od nas u ovim riječima pronalazi vlastito uporište u Bogu. Još i više, mi kao pojedinci i zajednica Zdenca pozvani smo biti Božja hrid i zaštita osobama koje su izložene životnim vjetrometinama.
U skladu s tim, drugo čitanje iz poslanice Hebrejima govori nam o vječnom svećeniku koji je prinio samoga sebe Bogu; koji može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. Ovaj „koji po njemu pristupaju Bogu“ je za nas imperativ u najpoticajnijem smislu riječi. Mogućnost koju primamo pričešćujući se Njegovom riječju, tijelom i krvlju, daje nam milosnu svijest da budemo sve vrijeme u Njemu spojeni s Bogom, kraljem vječne slave.
Evanđelje nam donosi pametno pitanje jednog pismoznanca: „Koja je zapovijed najveća?“
Isus mu citira istu zapovijed koju nam danas donosi prvo čitanje. Uz bok ovoj stavlja ljubav prema bližnjemu. Sažima deset Božjih zapovijedi u ove dvije.
Pismoznanac zadovoljno potvrđuje slaganje s Isusovim tumačenjem i dodaje svoj komentar: „Više je nego sve paljenice i žrtve."
Na što ga Isus, ugodno iznenađen njegovim ispravnim shvaćanjem i poletom poziva: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!". Drugim riječima, želi reći odličan si za biti moj učenik.
Pismoznanac je shvatio Isusovu poantu: osoba je ispred svih vjerskih obreda, služiti čovjeku na Božji način je vršiti volju Božju.
Ovo je potvrda i poticaj nama, misionarima milosrđa, da naša djela milosrđa budu ugodna Bogu i da spajaju primatelja s njegovim izvorom, Bogom od kojega svako dobro duše i tijela.
Božja blizina je izvor našim nadahnućima, koja nas stalno mijenjaju i potiču na nova djelovanja ljubavi prema Bogu i bližnjima.
S. Ljilja Lončar