Prvo čitanje: 1 Sam 3,3b-10.19
U one dane: Samuel je spavao u svetištu Gospodnjem, ondje gdje je bio Kovčeg Božji. Tada Gospodin zovnu Samuela. On odgovori: "Evo me!" I otrča k Eliju i reče: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reče: "Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!" On ode i leže. I Gospodin opet zovnu Samuela. Samuel usta, ode k Eliju i reče: "Evo me! Zvao si me!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine moj! Vrati se i spavaj!" Samuel
još nije poznavao Gospodina, još mu ne biaše objavljena riječ Gospodnja. I Gospodin zovnu Samuela po treći put. On usta, ode k Eliju i reče: "Evo me! Zvao si me!" Sada Eli razumje da je Gospodin zvao dječaka. Zato reče Samuelu: "Idi i lezi; ako te zovne, ti reci: 'Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.'"
Samuel ode i leže na svoje mjesto. I dođe Gospodin i stade, i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel odgovori: "Govori, sluga tvoj sluša!" Samuel je rastao, a Gospodin je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju.
Pripjevni psalam: Ps 40,2.4.7-10
Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.
U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:
uzdanje će svoje staviti u Jahvu.
Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.
Tada rekoh: “Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.”
Tvoju ću pravdu naviještat` u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću, o Jahve, sve ti je znano.
Drugo čitanje: 1 Kor 6,13c-15a.17-20
Braćo i sestre! Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! Ta Bog
koji je Gospodina uskrisio, i nas će uskrisiti snagom njegovom! Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je; a bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili, zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga
koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu!
Evanđelje Iv: 1,35-42
U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjeg!" Te njegove riječi čuše ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i, vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" – što znači: "Učitelju – gdje stanuješ?" Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje, i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: "Našli smo Mesiju!" – što znači "Krist – Pomazanik". Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" – što znači "Petar – Stijena."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Odlomci Svetog Pisma koji su pred nama govore o Božjem pozivu čovjeku (Samuelu) i ljudima (apostolima). Samuel veliki čovjek, prorok koji je spreman i raspoloživ na susret s Bogom iako ne prepoznaje Božju Riječ. Sličan je i susret Isusa s učenicima. Isus želi svoje poslanje koje mu je dao Otac ispuniti. Učenici ga prepoznaju i slijede ga. Poziva ih da ga upoznaju, da vide gdje živi. Nude im svoje prijateljstvo i želi da zajedno s Njim pođu putem istine i vjere.
Zdenčani, idimo s Isusom, upoznajimo ga svaki dan ponovno, to je naša zadaća i naš put, svaki dan susretati Krista i iskusiti da je On tu i da ide s nama.
Susret Boga i čovjeka uvijek rađa nešto novo, čovjek se mijenja. Svako obraćanje Boga čovjeku uključuje i poslanje. Imamo li jasno koje je naše poslanje? Jesmo li svjesni Božje prisutnosti u našim životnim situacijama? Donosimo li Krista drugima?
Stvoreni smo za zajedništvo s Bogom, bez Boga nas ništa ne ispunjava makar imali što poželimo. Bog je onaj koji nas čini „malo manjim od anđela“.
Susret s Isusom, dan proveden s njime, daje nam potpuno novi doživljaj samih sebe, novo shvaćanje vlastitog postojanja, dobivamo novi identitet, novi životni polet koji ima pečat susreta s Bogom. Iskustvo susreta s Isusom „šalje“ nas da svjedočimo drugima, riječima i djelima. Svakog od nas Bog zove na novi život, na život po vjeri i od vjere.
Živjeti u potpunosti takav život znači živjeti u slobodi. Sloboda uključuje odricanje i stavljanje na raspolaganje Bogu.
Biti slobodan znači prepoznati vlastitu posvećenost Bogu, po otvorenosti njegovu pozivu opredijeliti se za slobodu, dopustiti joj da se u meni razvije do punine.