Prvo čitanje: 1Kr 19, 4-8
Okrijepljen tom hranom, išao je sve do gore Božje.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Ode Ilija dan hoda u pustinju. Stigavši onamo sjede pod jednu žuku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa ondje. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. I okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 34, 2-9
Pripjev:
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Gospodnji tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin:
blago čovjeku koji se njemu utječe!
Drugo čitanje: Ef 4, 30–5, 2
Hodite u ljubavi kao i Krist.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.
Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 6, 41-51
Ja sam kruh života koji siđoh s neba.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«
Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Riječ Gospodnja!
Razmatranje
Isus objavljuje: „Tko vjeruje ima život vječni.“
Isus vječni život ne obećava u budućnosti, nego ga ostvaruje u sadašnjosti. Ne trebamo se nadati vječnosti, nego je živjeti ovdje i sada. Isus poziva na vjeru. To je vjera u Oca koji je Isusu, Sinu bio autoritet, put, vjera i svjetlo. Tu vjeru Isus unosi i u nas. Vječni život Isus želi u nama hraniti svojim tijelom. To je tajna istinskog života.
Nije lako vjerovati u sve to što nam Isus govori. Radije bismo da nam On udijeli kruha za ovaj život.
Zdenčani, sveta Pričest, najveći je dar Božji! Tu tražimo snagu za daljnje putovanje kroz pustinju života.
Ilija je naviještao pravoga Boga, živi za Jahvu i za njega se zalaže svim svojim snagama. Ilija se u ime Boga bori i za prava čovjeka. Napadan i proganjan otišao je u pustinju da spasi život. U pustinji je Ilija došao do ruba izdržljivosti, zaželje umrijeti i reče: „Već mi je svega dosta, Gospodine!“
Ali Bog se brine za svoje. Razgovara s Ilijom kao nekad s Mojsijem. I Ilija postaje posrednik između Boga i ljudi. A čudesno hranjenje tumačimo kao pralik euharistije.
Nema situacije koja je Bogu strana i nemoguća.
Drugo čitanje govori o životu kršćanina. Vrlo bitno je koliko smo s Kristom povezani, provodimo li novi život, praštamo li jedni drugima. Je li nam život prožet Duhom Božjim i posvećen na slavu Božju? Djelujemo li s Duhom Svetim, u međusobnim odnosima prožetim ljubavlju?
Pavao nas poučava, daje upute: „Daleko od vas (nas) svaka gorčina i srdžba i gnjev i vika i hula sa svom opakošću!“ Takav treba biti kršćanin „novi čovjek.“ „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.“
Sv. Pavao nas poziva da budemo „nasljedovatelji Božji,“ a to možemo biti samo hodajući u ljubavi.
„Hoditi u ljubavi,“ znači buditi velikodušni, opraštati jedni drugima i slijediti Krista!
Isus je rekao da je „kruh koji je s neba sišao“. On je kruh koji nas hrani na putu potrage za Bogom. Da bismo se uzdigli do osobne privrženosti Isusu Kristu, trebamo biti privučeni od Boga Oca i od njega poučeni.
Vjera je dar Božje milosti. To je vjera u Oca koji je Isusu bio autoritet: put, istina, ljubav i život. Svatko od nas stoji pred velikom Božjom ponudom.
Božja „ponuda“ nikome nije uskraćena. „Ako još nisi privučen, moli da budeš privučen“ uči nas Sv. Augustin. U potrazi za Bogom osjećajmo se povlašteni, jer smo dobili dar s neba.
Prihvatiti Isusa znači, prihvatiti njegov život koji se daje kao tijelo za život svijeta.
U njemu nalazimo snagu za putovanje, a ne razlog za mrmljanje. Naš život je trajno povezan s Kristom. Naš život je punina egzistencije što nam je Isus dariva. Povezani s Njim, postajemo povezani među sobom.
Isus je „čovjek“ za druge. A mi?
Kažemo: „Krist je moj Bog.“ Nalazi li se ova istina u našem življenju, u življenju „novih“ vrijednosti.
Imamo veliku odgovornost. Bog nam daje SVE. Ali, kakvi smo mi i što i koliko dajemo Bogu?
Kako je Bogu s nama?
N.M.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U prvom čitanju imamo isječak iz života proroka Ilije. Njegovu krizu: malaksalost, satrvenost, želju da umre, njegov bijeg pred prijetnjama Izabele, žene kralja Ahaza i štovateljice boga Baala.
Ovo je nova faza Ilijina života. Njegovi prijašnji podvizi bili su u znaku pobjede Jahve nad Baalom i njega, Ilije nad 450 lažnih proroka. Ime Ilija znači Moj Bog je Jahve – onaj koji jest, svemoćni, živi, jedini, na svakom mjestu...
Ilija je na putu prema Jahvi koji se nalazi u svom sjaju na brdu Horebu. Tamo je bez ovozemaljskih sjena. Na Horebu susret je neposredan, jasan, preobražavajući. Sugovornik poprima Jahvin sjaj. Kad se Mojsije vratio sa Sinaja lice mu je sjajilo tako da ga narod nije mogao gledati.
Do Horeba put traje 40 dana, znači dovoljno dugo, možemo reći cijeli život, za prepješačiti od ljudske logike sebeljublja do Božje logike bratoljublja.
Ilija koji je spustio oganj s neba, u pustinji nakon jednog dana pješačenja vapi Bogu da ga digne jer ne može dalje. Iznemogao, s molitvom na usnama, zaspe. Njegova molitva u pustinji probila je nebo i dozvala anđela s kruhom i vrčem vode. Ponovno je zaspao. Opet ga anđeo dotiče i potiče da jede i pije jer je pred njim dalek put. Okrijepljen hranom s neba išao je 40 dana i 40 noći sve do Božje gore Horeba. Naglasak je da je i noću išao, da se neprekidno penjao. Tko Bogu ide nema odmora. I noć svijetli kao dan.
Evanđelje opisuje da Židovi ne prihvaćaju Isusa kao kruh koji je s neba sišao za život svijeta. Oni gledaju Isusa svojim tjelesnim očima, pamte kada se rodio, znaju mu oca i majku. Isus tumači što je uzrok tom razilaženju: „Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. Ja ću ga uskrisiti u posljednji dan“. Za doći k Isusu treba biti učenik Božji, poučen od Oca. "Zaista, zaista kažem vam tko vjeruje ima život vječni. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta."
Ilija ide Bogu na Horeb. Ovdje Bog u Isusu dolazi čovjeku i daje mu se da Njega, Boga, jede kako bi mogao pješačiti kroz pustinju zemaljskog života do brda svetosti – BOGOLIKOSTI, gdje smrti više nema. Isus nas upućuje da se premjestimo s vanjskih čula kojima zapažamo i na koje se oslanjamo kao stvorena zemaljska bića na područje duše i duhovnog gdje vlada zakonitost vjere, ufanja i ljubavi. Duhovni život isključuje zemaljske sigurnosti, navezanosti, ugled, logiku, činjenice i argumente. Iza ovog vidljivog, osjetnog i poznatog Isusa krije se Sin vječnoga Oca koji u snazi Duha Svetoga dolazi kao kruh s neba da bude hrana na putu do Horeba-neba. To je pustinja kroz koju hodimo čisteći se i zaboravljajući na sve ljudsko koje je prolazno i koje priječi da vidimo Boga licem u lice.
Sv. Pavao u drugom čitanju snažno opominje kršćane u Efezu, a sada nas: „Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!“ Zatim upozorava na „provalije“ opasnih emocija: gorčinu, gnjev, srdžbu, viku, hulu sa svom opakošću.
Kad se stekne navika upadati u te provalije radi „opravdanih“ ljudskih razloga one djeluju kao sila teže. Stalno nas usisavaju i vrte takvom snagom kako bi zaboravili na naše putovanje na Božje brdo svetosti. Pavao nas upućuje kojih se znakova na putu svetosti trebamo držati i kako se ponašati između sebe: „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni, praštajte jedni drugima kao što Bog u Kristu nama oprosti.“
Dragi Zdenčani, naš put vodi u središte vlastite duše. Naše putovanje je osobno i zajedničko. Tamo u duši gdje je izvor vode koja struji u život vječni čeka nas Sveti Bog da nas obdari svojim vječnim sjajem.
Imamo Isusa za hranu. Imamo znanje da je put umiranje našeg starog čovjeka koji je prolazan i truležan. Hodimo zajedno, korak po korak, budeći i potičući jedan drugoga iz sna i malaksalosti koje predstavljaju duhovne krize. U svom umu i svom srcu imajmo stalno Božju želju da postanemo jedno s njime, da nas On pretvori u sebe.
S. Ljilja Lončar