1. korizmena nedjelja

Razmatranje: Kušnje

U prvoj korizmenoj nedjelji razmatranje nas prenosi u pustinju kamo je „Duh vodio Isusa“. Pustinja je u Svetom pismu prikladno mjesto za susret s Bogom.

Isusu nije pustinja samo mjesto povučenosti i intimnosti s Bogom nego i mjesto odlučne borbe gdje ga je kušao đavao. Sotona predlaže Spasitelju trijumf i slavu.

Ali Isus hoće čovjeka otkupiti od grijeha, od pobune i oholosti. Za to postoji samo jedan put, a to je poniženje, poslušnost, križ.

Neće Isus spasiti svijet trijumfom nego trpljenjem, „postavši poslušan do smrti i to do smrti na križu. Ove kušnje u pustinji uče nas da gdje postoje ambiciozne težnje, čežnje za moći, za uspjehom, za slavom – tu se krije zamka.

Nadvladati takve težnje kao i sve druge poticaje na zlo, možemo ako se držimo Isusovih riječi: „Gospodinu se Bogu klanjaj i njemu jedinomu služi“. To znači da moramo odlučno odbaciti prijedlog koji nas odvraća od toga da Boga spoznajemo i njemu služimo kao jedinome Gospodaru.

Misao vjernosti Bogu razrađena je u prva dva čitanja ove nedjelje. Prvo čitanje iznosi ispovijedanje vjere nekadašnjeg Božjeg naroda, dok drugo čitanje iznosi to isto za novi Božji narod.

Sveti Pavao poziva nas da ispovijedamo svoju vjeru. Vjerovati da je Isus Gospodin i vjerovati u njegovo uskrsnuće. Vjera od nas zahtijeva prianjanje duhom i srcem, a zatim dolazi vanjski čin – javno ispovijedanje vjere.

Ako se oslanjamo na Krista ne trebamo se bojati, jer „tko god u nj povjeruje, neće se postidjeti“. U Kristovu ćemo imenu pobijediti u svakoj borbi.

Gospodine, sve nas privuci sabranosti koja je početak obraćenja i spasenja. Otišavši iz nazaretske kuće ti si okušao samoću, umor, glad.

Napasniku, koji je od tebe zahtijevao dokaz čudesima, ti si odgovorio snagom vječne riječi koja je čudo nebeske milosti.

Vrijeme je Korizme!…Gospodine, ne dopusti da trčimo k presušenim zdencima (Jr 2, 13), niti da oponašamo nevjernog slugu, niti ludu djevicu; ne dopusti da uživanje u dobrima ove zemlje učini naše srce gluhim za nevolje siromašnih, bolesnih, zapuštene djece, i bezbrojne naše braće kojoj nedostaju najpotrebnije stvari: hrana, odjeća za gole udove, krov pod kojim će sabrati svoju obitelj“ (Sveti papa Ivan XXIII).

N. M.

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Uvod:

Latinski quadragesima = četrdesetnica =korizma. Kroz četrdeset dana kršćani se kroz molitvu, pokoru i milostinju čiste od svih nakupina sebičnosti, zaborava na Boga i njegovu volju, lošeg ponašanja prema drugim ljudima i stvorenjima.

Korizma je vrijeme pražnjenja, uvođenja reda u misli, riječi i djela. Korizma započinje zimi, kada je sve smireno, usporeno, hladno (barem kod nas). Sve to stvara jedan poticaj za dublja pitanja o smislu života razmatrajući život kroz odnose prema Bogu, sebi i bližnjemu.

Što se više korizma bliži Uskrsu mi postajemo čistiji iznutra za novi život u Bogu. Usporedo s korizmom završava surovost zimskih dana i budi se priroda na novi život, a njen pravi smisao osvijetljen je Kristovim uskrsnućem.

Bez zime nema proljeća niti bez korizme uskrsnuća. Pozvani smo obredom pepeljanja uz riječi „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ ući s Isusom u pustinju gdje ćemo se snagom Duha Svetoga boriti s napasnikom- đavlom i pobjeđivati iz dana u dan, časa u čas.

Razmišljanje uz misna čitanja:

Prvo čitanje uzeto je iz knjige Ponovljenog zakona, koji je skup vjerskih i civilnih uputstava stavljen u Mojsijeva usta, kako bi dobili maksimalnu važnost i bili prakticirani od svega naroda. U očima svetog pisca jahvističke predaje, Mojsije je puno više od proroka jer je gledao Jahvu licem u lice i nije umro. On je prijatelj Božji na čiji nagovor Bog mijenja svoje pogubne planove.

Današnje čitanje opisuje vjerski obred u vrijeme prinošenja prvih plodova zemlje. To je prigoda za obnoviti i zahvaliti za sva djela spasenja koja je Jahve učinio u korist svojega izabranog naroda. Narod ispovijeda povijesnu vjeru jer se spominje svih povjerenja u Jahvu i u njegove zahvate od praotaca do današnjih dana.

Ovim prinosom darova Izraelci su Bogu priznavali i zahvaljivali za zemlju koju im je darovao i koja ih hrani, te su i sebe prinosili kao prvine. Sebe su doživljavali prvinom Jahvinom. Zato su sami sebe tretirali za izabrani Božji narod. Takav su odnos s Bogom gradili temeljeći svoju vjeru na predaji Abrahama, Izaka i Jakova, miljenika Božjih.

Kod prinošenja, svećenik pojedinačno preuzima iz ruku košaru i polaže je pred žrtvenik Gospodinu Bogu. Narod ponavlja vjeru svojih otaca, od Abrahamova silaska u Egipat i gorčine robovanja naroda do izlaska iz Egipta. Gospodin je moćnom rukom, kroz znamenja i čudesa u pustinji, doveo vjerni narod u Obećanu zemlju, u kojoj teče med i mlijeko. Narod Božji to pamti, slavi i klanja se dajući Bogu sebe i najbolje od plodova svojih ruku.

U drugom čitanju apostol Pavao uvjerava kršćane da se spašavamo po vjeri u srcu i ispovijedanjem Isusa Gospodinom.

Kršćani židovske predaje držali su da je obdržavanje svih starozavjetnih zakona neophodni put spasenja. Ovi kršćani židovi zahtijevali su da kršćani koji dolaze iz drugih naroda moraju obdržavati židovski zakon da bi se spasili.

Pavao, gorljivi poznavalac i provoditelj starozavjetnog Zakona, Božjom milošću upoznao je osobu Isusa Krista nakon uskrsnuća. Bog mu je otkrio da je u uskrslom Kristu Put, Istina i Život. Prihvaćanje Njega nadmašuje sve zakone i proročanstva. Uz Isusa prionuti srcem uključuje ustima ga ispovijedati kao Gospodina, kojega je Bog uskrisio od mrtvih i u čije Ime smo spašeni.

Ispovijedati Isusa uključuje prolaziti s Isusom sve faze života, duhovnog i tjelesnog čišćenja i rasta do suobličenja po bezuvjetnoj ljubavi, polažući život za braću i sestre.

Evanđelje:

Isus je pun Duha Svetoga koji ga odvodi u pustinju kako bi se mogao pripremiti za svoje javno djelovanje.

Okolnosti pustinje su samoća, surovost, lišenost svega, iscrpljenost, umiranje svake ljudske lagodnosti i ugode. U pustinji jedino vrijedi vjera u Boga i pouzdanje u njegovu pomoć.

Pustinja je mjesto gdje boravi i Sotona. Vreba trenutak ljudske ugroženosti i nudi rješenje za svaku ljudsku želju i potrebu. Citira Sveto pismo kako bi zaveo dušu da se stavi u službu tjelesnih potreba. Zavodnik je brz, okretan, lako prepoznaje i prilagođava svoju ponudu iskušeniku.

Vrijedno je uočiti u evanđelju neke okolnosti, aktivnosti, zamke đavla, njegovu strategiju, koja se zasniva na odabiru pogodna trenutka, izgladnjelosti. Đavao pozna Pisma i točno citira kako bi zavarao i postigao svoj cilj. On pozna ljudsku narav i njenu pohlepu za materijalnim dobrima, za moći i časti. Upadljiva je drskost i upornost napasnika unatoč znanju da je Isus Sin Božji.

Naša korizma:

Vjerujem da je svatko za sebe uzeo vježbati se u nekoj kreposti, zapažati što je dobro, isključiti negativne riječi, negativna mišljenja, šutke napraviti dobro djelo, na početku dana dati Bogu 20 min (iako se zato trebam ranije ustati), preko dana ponavljati Isusovo ime, itd… Duh Sveti svakoga nadahnjuje na njegov način.

Potrebno je napraviti popis „opravdanih“ potreba i postiti od njih. Ako nam dođe u pamet neko opravdanje da to ne možemo, prisjetimo se prisutnosti Sotone koji nam savjetuje i obrazlaže da Bog ne traži od nas da se odrečemo nečega čime i onako nikome zla ne nanosimo.

U duhovnom zajedništvu hrabrimo jedni druge kako bi Božja ljubav bila čišća i obilnija po nama Misionarima Milosrđa.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa