U malom selu Krstatice podno Biokova, živi teta Mare. I nije to tek neka teta Mare, to je Zdenčeva teta Mare.
I nije to tek neki zdenac....to je Zdenac Milosrđa, ljubavi i dobrote prema onima koje su mnogi zaboravili. Onima koji, moglo bi se reći, i nemaju baš nekoga tko bi brinuo o njima. Zdenac koji je sastavljen od ljudi koji žele pružiti malo ljubavi, dobrote i svoga slobodnog vremena onima sa ruba, a složit ćete se da to i nije baš neka velika stvar. Tako bi barem trebalo biti...
Riječi iz knjige proroka Ilije:
„U ĆUPU NEĆE BRAŠNA NESTATI
NI VRČ SE S ULJEM NEĆE ISPRAZNITI...“
Često želi teta Mare da joj baš tu priču iz Biblije ponovno prepričamo. I kao što je u Ilijino doba živjela udovica od Božje providnosti, tako i teta Mare svjedoči svojim životom. Dobri ljudi dođu, sjete je se, te ponešto i donesu. Sa štapom u ruci izlazi iz trošne kućice i razveseli se uvijek kada netko dođe. A ako ste se slučajno najavili onda je to pravi doček. Tu se nađe i ručak i kolač ili nešto drugo.
Ne gleda teta Mare koliko će čega dati. Ona baš poput udovice iz Evanđelja daje i posljednje što ima. Ona me uvijek razveseli svojom dobrotom i poniznošću. Kod nje padaju sve maske jer ne zna teta Mare za maske.
Ona uvijek pita za sve volontere, zna svih po imenu. Svi su joj važni pa makar samo jednom bili. O kada bi barem svi bili tako važni jedni drugima. Koliko samo možemo učiti od naše tete Mare. Ona i rastuži na rastanku jer je svaki rastanak popraćen suzama u kojima se nazire tuga osamljene duše. Ona bi rado da svaki dan dođemo što baš i nije lako. Ali razumije ona to i strpljivo čeka do slijedećeg puta. A mi....tek što odlazimo već se dogovaramo za slijedeći posjet.
Ona svaki dan moli za svoje dobročinitelje a na poseban način za volontere Zdenca.
To je Zdenčeva teta Mare!!!
Fani