Od devetog mjeseca prošle godine, misionarka- laikinja Udruge Zdenac, Drina Ćavar, boravi u Ekvadoru, gdje djeluje među Indijancima. Zdenac ostvaruje svoju misiju, Misionara Milosrđa, preko laikinje Drine u suradnji sa zajednicom Krista Misionara Molitelja.
Ovo su Drinina misionarska iskustva
Ovdje pomažem Zajednici sestara Krist Misionar Molitelj, koju je 24. svibnja 1999, na blagdan Marije Pomoćnice, osnovala naša misionarka iz Srinjina kod Splita, s. Lenka Čović, koja je misionarka u Ekvadoru već 23 godine. U njenoj zajednici ima 11 mladih sestara Ekvadorijanki, koje sve imaju oko 25 godina, te kao i njihova utemeljiteljica s. Lenka, žele sav svoj život posvetiti najpotrebnijima, siromašnom indijanskom stanovništvu u ovim visokim i zapuštenim andskim predjelima, na preko 2500m visine!
Ovdje su sestre u najskromnijim uvjetima i skoro pustinjskom pješčanom okruženju osnovale i počele graditi svoj mali duhovno-edukativni centar, koji sad već djeluje skoro 5 godina! Imaju 70-ak djece osnovnoškolske, predškolske i vrtićke dobi, uključujući i jaslice, koja uz odgovarajući pedagoški rad s njima, dobiju i duhovnu izgradnju, te konkretna dva obroka dnevno, bez kojih bi inače sigurno ostali u svojim siomašnim obiteljima. Zahvaljujemo suradnicima i kumovima Udruge Zdenac, koji su svojim prilozima, u okviru projekta kumstava “Zdenac znanja” pomogli školovanje i prehranu sve ove djece za ovu godinu! Preporučamo ih i ubuduće!
Kako su roditelji ove djece i siromašni i neuki, sestre same malim kamiončićem i malom Ladom u više tura ujutro odlaze po svu tu djecu, i popodne ih situ i njegovanu razvoze njihovim domovima!
Sestre vode i strukovnu krojačku srednju skolu za 50-ak djevojaka u 3 razreda, uz svu potrebnu teoriju i praktični rad, ispunjavajući i sve zahtjevnije uvjete ovdašnjeg Ministarstva obrazovanja, polako i postepeno gradeći i proširujući svoje skromne učionice, jednu po jednu, a nedavno je zahvaljujući i donacijama dobrih ljudi dovršeno i malo višenamjensko sportsko igralište, koje je takodjer zahtjevalo Ministarstvo, kao jedan od uvjeta potrebnih za dobivanje svih službenih odobrenja za rad škole.
Uza sve to sestre uzdržavaju i 8 siromašnih djevojaka, s obalnog dijela ili iz posebno problematičnih obitelji, koje ovdje i žive i borave, dok sestre vode brigu oko njihova obrazovanja i odgoja, uz detaljno isplaniran dnevni red…
Kao što i ime Zajednice Krista Misionara Molitelja kaže, sestre uz svoj zahtjevan i iscrpljujući misijski posao, dnevno odvajaju veći dio vremena i za zajedničku i osobnu molitvu u svojoj maloj kapeli, pred Presvetim, odakle crpe svu snagu, baš kao prave loze na Trsu! A dnevno se preporučuju u zagovor i kardinalu Stepincu, čija velika umjetnička slika je izložena u na ulazu u sam centar!
Sestre se brinu i oko 3 male skromne okolne crkvice: San Francisco, Santa Anita i San Miguel, gaje vode i sav pastoralni rad: održavaju župne kateheze, molitvene susrete, pripreme za sv. Sakramente…Sav trud i zalaganje sestara prepoznaje i cijeni najviši predstavnik Crkve u Ekvadoru, ovdašnji nadbiskup Raul Vela, koji je krajem prošle godine i osobno došao posjetiti sestre i obići naš mali centar.
Tek nedavno, nešto prije Božića, stigao je i prvi stalni župnik, mladi p. Patricio, čime su ispunjene žarke molitve sestara i zamolbe Nadbiskupu, te je uvelike olakšan pastoralni dio njihova djelovanja, jer se sad barem nedjeljom ne moraju brinuti oko toga kojeg će svećenika moći pozvati i dovesti svojim župljanima! A upravo pred Korizmu, mladi župnik je pokrenuo i Euharistijsko klanjanje pred Presvetim svakoga četvrtka!
Veliki problem ovdje su i evangelistička crkva, i razne sekte, najviše Jehovini svjedoci, koji ne gube vremena i pokušavaju čak i ovdje širiti svoje djelovanje, uzimajući svoj danak, ali i sestre ovdje svojim djelovanjem predstavljaju i te kakvu utvrdu katoličanstva, i štit od ovih izvana nametanih loših utjecaja.
Sestre su se posebno razveselile i mom dolasku na početku ove školske godine, jer im mi volonterke, Sarita iz Ekvadora i ja, doista puno značimo u svim njihovim obavezama. Sarita vodi vrtićku skupinu djece i puno pomaže oko cura iz internata i svim drugim svakodnevnim aktivnostima. Ja predajem engleski svim uzrastima, te informatiku u osnovnoj školi, kako bi stekli prve temelje. Često pomognem i oko najmanjih u jaslicama, baš uz njih shvaćajući kako se misijsko poslanje sastoji od puno malih, sitnih stvari – učinjenih s velikom ljubavlju, koja je baš ovdje toliko potrebna, i koju oni i te kako znaju i prepoznati i uzvratiti!
Tako po ne znam koji put vežući njihove cipelice, i brišući njihove nosiće, perući mnoštvo suđa nakon njihova slasnog blagovanja, koje si sami ne bi mogli priuštiti, osjećam što je Isus mislio govoreći: “Pustite k meni malene!” Ili dok ih popodne s nekom od sestara razvozim njihovim domovima, a njih 15-ak stisnutih u tom malom autu, živahno čavrljaju, uživajući u vožnji svojim pjeskovitim zavičajem, po neasfaltiranoj cesti, veselo podvikuju svaki put kada poskočimo na nekoj od cestovnih rupa…
Lijepo je provoditi i onih par sati popodne s našim srednjoškolkama iz internata, pomažući im oko matematike i engleskog, a one s nama djele svoje najnovije štoseve ili čak po koju tajnu…
Nedavno sam se uključila i u rad s jednom molitvenom grupom mladih u crkvici sv. Mihaela, i počela voditi jednu grupicu malih pripravnika za Prvu sv. Pričest! Zahvalna sam Bogu na svim blagoslovima kojima me ovdje obasiplje i milostima koje tako obilno izlijeva na me i na čitav naš mali i dinamični centar, posebno i po vašim molitvama u koje nas i dalje sve preporučam!