Moje ime je Cristhian i pišem ove riječi sa srcem punim zahvalnosti i dubokih emocija. Moja majka, 58-godišnja žena osjetljivog je zdravlja. Pati od vrtoglavica od dugotrajnog tjelesnog napora u mladosti. Živjela je u kući na Kubi u uvjetima koje nijedno ljudsko biće ne bi trebalo živjeti. Odgajala me kao samohrana majka od svoje tridesete godine. Naš prethodni dom nalazio se u ozbiljno oronuloj zgradi, nije imao vode. Ne danima ili tjednima... više od dvije godine. Nije bilo vode za piće, kuhanje, pa čak ni za kupanje. A Vlada jednostavno nikad ništa nije učinila da to riješi.
Moja je majka morala nositi kante vode iz drugog susjedstva. Zamislite stariju, bolesnu ženu koja rano ujutro pješači na velike udaljenosti kako bi imala najosnovnije za život, vodu. Ja, njen sin, radim daleko od nje u drugoj pokrajini i ne mogu stalno biti tu da joj pomažem nositi vodu, jer moram raditi da joj mogu kupiti hranu, lijekove i sve ostalo što joj zatreba.
Dugo sam živio s knedlom u grlu, sa stalnom mukom. Svaku sam večer odlazio u krevet misleći: "Što još mogu učiniti za svoju mamu?". Njena dobrobit bila je moja najveća briga, ali u zemlji u kojoj prosječna plaća ne doseže ni 15 dolara mjesečno, kupnja kuće bila je nemoguć san. Pristojna kuća koštala je oko 6 tisuća dolara. Nama je to bilo nedostižno. Ali Bog je djelovao.
Tada smo počeli micati nebo i zemlju, tražiti pomoć, kucati na vrata. A Bog je bio taj koji je došao do nas preko ljudi velikog srca. A među svima njima jedan je zasjao posebnim svjetlom, Zdenac.
Zdenac ne samo da nam je pomogao, on nas je i zagrlio. Od početka akcije donirali su dvije tisuće dolara. Ta je velikodušnost označila početak puta nade. Mjesecima smo se mučili da dovršimo ono što je nedostajalo, rok je bio sve bliži, a strah svakim danom sve veći. Ali Bog nas u svom beskrajnom milosrđu nije pustio. I opet je Zdenac, gestom koju mogu opisati samo kao čudo, kompletirao potreban iznos. Zahvaljujući vama, moja majka sada ima pristojan dom, vodu, sigurnost i mir.
Više ne mora nositi kante. Više ne pati što živi među ruševinama. Može se odmoriti, proživjeti svoju starost u miru i zahvaljivati, kao i ja svaki dan, za anđele koje je Bog postavio na naš put. Vi ste ti anđeli.
Draga obitelj Zdenac hvala, hvala vam puno. Za vašu predanost, za vašu ljubav, za slušanje vapaja majke i njezina djeteta. Usred zemlje s toliko potrebe i beznađa, bili ste svjetlo. Nemam dovoljno riječi da izrazim koliko se osjećam zahvalno. Moja mama se sad smiješi zahvaljujući vama. I spavam u miru.
Neka vam Bog umnoži sve što ste za nas učinili. Neka On i dalje blagoslivlja vašu misiju, jer svojim rukama i svojom vjerom mijenjate živote.
Svim srcem,
Cristhian