Prošlo je već više od mjesec dana otkako smo otpratili našu pripravnicu Maricu u daleku Tanzaniju, gdje će brinuti o dječici u sirotištu Chipole. Sirotište drže časne sestre, kojima je prijeko potrebna pomoć u brizi za više od 50 siročadi. Iako je internetska veza u Tanzaniji spora i otežana, ovih dana nam je stiglo kratko Maričino pismo s prvim doživljajima iz Chipolea:
Danas sam našoj dječici uređivala nokte po drugi put. Samo se dva dečkića bune, ostali već dobro prihvaćaju novu naviku. Što se tiče općenito higijene djece, teško je jer časne sestre jednostavno ne stignu obratiti pozornost na sve njih svakodnevno. Imaju dosta loše zube, ali sestra kaže da se i ne trude dati im četkicu jer je bace, a pastu progutaju.
Poklonila sam svoju četkicu za zube jednom malenom koji ima najlošije zube. Držim je u svojoj sobi, ali on dolazi nekoliko puta dnevno tražiti da opere zube. Čini mi se da bi svi zavoljeli naviku pranja zubi, samo treba raditi na tome.
Jučer smo uspjeli nacrtati krunice i pisati brojeve. Dosad nismo imali uspjeha u tome jer manja djeca uglavnom trgaju bojice i papir koji im dajem, a često se i potuku međusobno.
Većina ih nije svjesna da im je nos neuredan i da ga trebaju brisati, ali naučila sam reći „obrisati nos“ na swahiliju i nekoliko dana ih redovito vodila do vode i prala im nos. Ali sada ih većina sama ide oprati i obrisati nos čim im kažem. Sestra mi je jučer dala i vlažne maramice za obrisati nos onim najmanjima.
Ja sam inače dobro, nemam nikakvih zdravstvenih problema i hvala dragom Bogu na tome. Ono što vam ukratko mogu reći jest da Zdenac ovdje ima posla preko glave i da je svaka pomoć u bilo kojem obliku neopisivo vrijedna.
Dragi moji, do sljedećeg javljanja sve vas lijepo pozdravljam.
Božji vam blagoslov!
Marica