Četiri brata, sva četvorica imaju prvo ime Diego. Drugo ime je različito. Diego Jose, Diego Ramon, Diego Luis, Diego Jhon. Od jedne majke i različitih očeva.
Najmanji Diego je desetogodišnji plavac. Zovu ga Catire, radi plavih očiju. Zadnja tri mjeseca ne ide u školu. Njihova mama oboljela je od raka. Prvo vrijeme liječila se u mjesnoj bolnici,plaćajući pretrage i lijekove kod privatnika. U tu svrhu morali su prodati iz kuće sve što su imali: štednjak, stol, stolice, krevete, frižider, posude...
Kad više ničega nije bilo za prodati, doputovala je za Cartagenu u Kolumbiji, kod svoje sestre i brata. Oni su radi krize u Venezueli, emigrirali u Kolumbiju. Bave se uličnom prodajom higijenskog papira, zubne paste, čarapa i drugih malih stvari.
Majka četiri Diega, primljena je u bolnicu u Kolumbiji. Sa kemoterapijom se oporavila. Da olakša teret uzdržavanja i prikupi nešto za svoje sinove, posvetila se prodaji na ulici.
Brzo je došlo do pogoršanja i nakon kratkog vremena je umrla. Imala je 37 godina. Pokopali su je u Kolumbiji. Znajući koliko trpe i koliko se nadaju sinovi njenom povratku, odgodili su za petnaest dana javljanje da je umrla.
Kad je vijest došla trebao se netko hrabar naći i izreći je pred maloljetnim sinovima.
Okupili su se njihovi prijatelji iz Zdenca Aljibe. Pozvali volonterku P. Rekli joj što se dogodilo. Volonterka P. im je prenijela tužnu vijest. Ona i dva mlađa Diega potražili su šesnaestogodišnjeg brata. On pomaže ribarima i tako nešto zaradi za uzdržavanje svoje braće i bake. Kad su ga našli nitko ništa nije trebao reći ni objasniti. Braća su se zagrlila, plakali su i nisu se odvajali dvadesetak minuta. Zajedno s njima plakala su djeca iz Zdenca i volonterka P.
Mali Diego se još nije vratio u školu. Pitala sam ga: kad se vraćaš u razred?
Kaže: nakon karnevala.
Misionari Milosrđa sa žalosnima plaču.
s.Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa