U malom indijanskom mjestu Planchaloma, koje pripada župi Toacazo, Udruga Zdenac djeluje sa projektom Zdenac znanja-kumstva već četvrtu godinu zaredom. U Planchalomi djeluju i časne sestre – hermanas Lauritas, misionarke Majke Laure, čija je misija posvećena indijanskim zajednicama. Zajedno sa dragim sestrama, i sam župnik padre Alcides Catota osobno se htio zahvaliti Udruzi Zdenac i svim dobročiniteljima na podršci koju pružaju njihovom narodu. Kroz kratak tekst i slike, htio je barem približno u nekoliko riječi opisati zajednicu župe San Antonio, blagoslivljajući sve koji su uključeni u projekt i one koji će se uključiti.
Župa San Antonio de Toacazo se nalazi u sjeverozapadnom dijelu provincije Cotopaxi u Ekvadoru. Stanovništvo je većinom siromašno, imaju male posjede, na kojima uzgajaju krumpir, bob, ječam, luk, žutu mrkvu i melloco (slično slatkom krumpiru). Bave se i stočarstvom.
S posebnim se veseljem i pobožnošću slave Blažena Djevica Milosrđa, Božić, Četrdeset sati i Blažena Djevica iz Quinche. Važno je istaknuti da autohtone indijanske zajednice slave Staru godinu s puno vjere i raznim tradicionalnim kulturnim priredbama. Većina ljudi vole hodočašća i svake godine posjećuju razna svetišta; Cisne, Las Lajas, Santuario de Baños, Quinche y la Paz; osim svečanosti njihovih zaštitnika, mole devetnice i sudjeluju na misama svetišta Señor del Arbol u Cuicunu.
Djeca slušaju dvojezični vjeronauk, a roditelji se posebno educiraju kako bi mogli bolje shvatiti evanđelje. Tjedni susreti kršćanske formacije jačaju njihovu duhovnost. Laici koji pomažu u autohtonim indijanskom pastoralnom radu čine 22 člana u Planchalomi. Mladi, također, sudjeluju u tom zadatku osobne evangelizacije (djeca misionari, vjeronauk i sporadične misije u župi i izvan nje). Važna je i pomoć žena koje su se organizirale u svoju udrugu.
Sa inkulturacijom vjere i Crkve obogaćuju se i slavi bolje Kristovo otajstvo. Religijsko iskustvo ovih naroda odražava žeđ za Bogom, koju samo jednostavni i siromašni mogu poznati.
U autohtonim indijanskim zajednicama živi se duboka ljubav prema zemlji. Za indijanski narod zemlja je život i zajednica. Oni nazivaju zemlju svojom Majkom Prirodom, jer ona ih hrani, ona je njihov zajednički dom koji ih štiti, oltar njihovom zajedničkom životu.
