41 dijete iz sirotišta u Buswiriru (selo Bukaye) u Ugandi, ima svoju sigurnost, hraniteljicu, majku zemlju. Zdenac i prijatelji kojima smo silno zahvalni omogućili su ovim sirotanima bezbrižno djetinjstvo (iako se mi pitamo: a ostalo?). Presretni su što će sami proizvoditi hranu.
Zemlja je izorana, dočekala se kiša koja je pala i sjetva je počela. Veliki i mali sa svojim odgojiteljima dali su se na posao. Veliki s alatom obavljali zadnje pripreme čišćenja zemlje od granja i korova, oni malo manji kopanje rupa, a najmanji sijanje, bacanje sjemena u rupe. Djeca do dvije godine radosno im pljeskala i uzvikivala „Naša zemlja!“.
Ona je za njih neprocjenjivo bogatstvo koja će dati plodove i hraniti ih. Vrijedne dječje ruke svojim trudom učiniti će sve kako bi osigurali hranu. Čuvati će i poštovati svoju zemlju, jer znaju da bez nje nema života. Ona je za njih izvor zdravlja i blagostanja.
Prisjetimo se.
U sirotištu živi 41 dijete, ostavljeno od svojih obitelji koje, zbog ekstremnog siromaštva, nisu u mogućnosti brinuti se za njih. Neka djeca su ostavljena pred vratima sirotišta, neka su izgubila jednog ili oba roditelja, dok su neku djecu rodile maloljetne ili psihički bolesne majke.
Nives
