Iz dalekog Ekvadora, stižu nam vijesti sestara u čijoj misiji pomažemo školovati 100-njak djece. Radi se o Misiji Krist Misionar Molitelj, u mjestu San Francisco de Oyacoto.
Zanimljivo je da djeca koja pohađaju školu u Misiji, osim uobičajenih predmeta (kao i u svim drugim školama) imaju poseban predmet koji se zove “Ljudske vrijednosti”. Dakle, djecu se uči koje su to univerzalne ljudske vrijednosti, kako bi trebali živjeti i ponašati se prema drugima, čuvati svoje tijelo i slično.
Sa djecom se u redovito vrijeme (kada nema pandemije) provode aktivnosti kao što su krojenje, izrada nakita od perlica i srebra, crtanje, sviranje instrumenata, uređivanje vrta. Sa svim tim aktivnostima želi se djecu naučiti i nešto više od teoretskog znanja, nešto što im može poslužiti u budućnosti da nikada ne budu bez kruha na stolu.
Uz učenje i aktivnosti, djeci se ostavlja i vrijeme za igru u školi. Maleni se rado igraju skrivača, uređivanja kućice, spuštanja niz tobogan, dok su stariji usmjereni na sport (nogomet i odbojku) ili jednostavno šetnju i pričanje u parku.
I kroz igru uči ih se da poštuju jedni druge. Naravno, kao i sva djeca, i ovdje se trude pobijediti u nekoj igri, no ono što je puno bitnije je, u kojoj god igri sudjelovali, djecu se potiče da daju od sebe ono najbolje, ne odustaju do kraja, i bez obzira da li pobjedili ili izgubili da znaju cijeniti “protivnike”.
Nastojanja sestara i profesora usmjerena su na to da uz znanje, djeca iz škole “ponesu” kući (i jednog dana u život) upravo temeljne ljudske vrijednosti (iskrenost, poštenje, pravednost, solidarnost, ljubav…). Iako nemaju svi iste talente, svi oni kao Djeca Božja imaju u sebi ljubav i svjest što je dobro, a što ne, samo što im ponekad treba pomoći u tom razlučivanju.
Od njih se očekuje i u školi i kod kuće, da daju sve od sebe u onome što rade, da pronađu unutarnju snagu koja dolazi od Boga, da poštuju svoje profesore, roditelje i starije i da budu spremni pomoći svojim prijateljima kada je to potrebno.
Nažalost, sestre u Misiji se susreću i sa obiteljima u kojima djeca i njihovo obrazovanje nisu bitni, a samo je bitno da djeca donose “zaradu”, te ih bliski članovi obitelji šalju na ulicu kako bih prodavali, a u većini slučajeva taj novac poslije ide za nabavku alkohola.
Tinejdžeri se često puta osjećaju izgubljeni i traže nešto i nekoga da ih ispuni jer nemaju potporu u obitelji i započinju tražiti utjehu na “krivim” mjestima, nailaze na probleme s alkoholom i drogom koji im “pomažu” da iziđu iz stvarnosti, no to ih dovodi u još veće probleme.
S mladima se zato održavaju duhovne vježbe gdje im se pomaže izaći iz problema, ojačati snagu koju imaju u sebi i približiti ih Bogu koji jedini može dati pravu okrjepu i ispunjenje.
Svojim marljivim učenjem, usvajanjem pravih vrijednosti i duhovnom snagom ovi mladi mogu promijeniti u vlastitim obiteljima i svojoj okolini ono što njihovi roditeji nisu mogli.
Neka ih dragi Bog prati i bude Svjetlo na putu pozitivnih promjena!
M.I.