Kako malo dječje srce naučiti velikoj ljubavi? Kako zahvalnost Bogu pretvoriti u djela milosrđa? Upravo su ta pitanja bila u središtu susreta Udruge Zdenac s djecom dubrovačkog područja.
Od 28. rujna do 2. listopada 2026. godine, u okviru projekta „Učim živjeti s Bogom“ i programa „Odgoj u solidarnosti i za solidarnost“, održane su radionice „Ti budi živi kruh drugome“ u dječjim vrtićima i osnovnim školama: DV „Radost“ u Lapadu, DV „Mala kuća“ u Mokošici, OŠ „Mokošica“, OŠ „Župa Dubrovačka“ u Mlinima i OŠ „Antuna Masle“ u Orašcu.
Od kruha na stolu do Kruha koji hrani dušu. Kroz radionice smo željeli probuditi u djeci zahvalnost Bogu Stvoritelju za svakodnevni kruh, ali i približiti im najveći dar – Isusa Krista, živi Kruh koji hrani našu dušu u Presvetoj Euharistiji.
Svaki susret započinjali smo molitvom Presvetom Srcu Isusovu i pjesmom. Dječji glasovi radosno su pjevali „Želim biti dijete milosrdnog srca“ i „Isuse, volim te“, uz pokrete znakovnog jezika.
A onda je nastupila tišina. Ona posebna, sveta tišina u kojoj su djeca osobno razgovarala s Isusom. Bilo je dirljivo slušati mala, iskrena srca kako Mu šapuću svoje zahvale, želje, molitve i tajne.
U tim trenucima postalo je jasno koliko je dragocjeno od malih nogu učiti djecu da je Isus njihov prijatelj kojemu uvijek mogu otvoriti srce.
Putovanje u svijet djece koja trebaju našu ljubav.
Fotografijama, videoprilozima i kratkim filmom otputovali smo u Tanzaniju, Ugandu i Venezuelu, među djecu čije je djetinjstvo često obilježeno siromaštvom, glađu i nedostatkom osnovnih životnih uvjeta.
Djeca su upoznala svoje vršnjake koji žive u skromnim kućicama od zemlje i slame, bez sigurnog doma, čiste vode, odgovarajuće odjeće i mogućnosti redovitog školovanja.
Posebno ih je dirnula spoznaja da neka djeca imaju samo jedan obrok dnevno – šalicu kaše, arepu ili ugali, jednostavno jelo od kukuruznog brašna i vode. Ugali smo zajedno pripremali u vrtiću, a djeca su ga imala priliku i kušati.
Učili smo i prve riječi na španjolskom jeziku i svahiliju – kako pozdraviti, predstaviti se i zahvaliti.
No najvažnija lekcija nije bila o dalekim zemljama, nego o blizini ljudskih srca. Shvatili smo da dijete u Africi ili Južnoj Americi nije netko dalek i nepoznat, nego naš bližnji kojemu možemo pružiti ljubav.
I malo dijete može biti veliki misionar.
Djeca su otkrivala da ne moraju otputovati na drugi kraj svijeta kako bi postala misionari.
Misionar možeš biti već danas – u svojoj obitelji, vrtiću, školi i među prijateljima. Kada podijeliš, utješiš, oprostiš, pomogneš ili primijetiš onoga tko je sam, postaješ živi kruh drugome.
To je srž Zdenčeva odgoja u solidarnosti: ne samo upoznati tuđu patnju, nego odgajati srce koje neće ostati ravnodušno, već će ljubav pretvoriti u konkretno dobro djelo.
Susreti koji ostavljaju trag u srcu. Svaka radionica bila je ispunjena posebnom radošću, mirom i toplinom zajedništva. U dječjim osmijesima, pitanjima, molitvama i iskrenoj želji da pomognu prepoznavali smo ljepotu Isusove prisutnosti.
Od srca zahvaljujemo ravnateljima, odgojiteljicama, vjeroučiteljima i učiteljicama koji s toliko ljubavi, vjere i predanosti odgajaju djecu u istinskim životnim vrijednostima. Njihov trud donosi plodove koji se ne mjere samo znanjem, nego dobrotom srca.
Vjerujemo da svako dijete u sebi nosi sjeme milosrđa. Na nama je pomoći mu da proklija, raste i donosi plodove ljubavi.
Zato naši susreti nisu završetak jedne priče, nego početak mnogih malih djela dobrote.
Do ponovnog susreta, draga djeco! Budite živi kruh drugome, jer i najmanje djelo učinjeno iz ljubavi može promijeniti nečiji život.
A.P.