Od 24. do 30. srpnja proveli smo nezaboravne trenutke na ljetovanju u malom dalmatinskom mjestu Živogošću, smješteni u samostanu župe svetog Križa. Ovom prilikom još jedanput od srca zahvaljujemo župniku, fra Miri, na prekrasnom dočeku i duhovnoj skrbi za nas, sve dane našeg ljetovanja.
Zajedništvo Zdenčana redovito procvjeta na ovakvim druženjima!
A kakvo je to druženje?
Radosno, duhovno, spontano, opušteno, dječje, ljetovasto, kad bih trebala izabrati baš jednu riječ bilo bi to posebno Zdenčanski (i osmijeh od uha do uha ), da to je naše ljetovanje u našem Živogošću.
Jedna Zdenčanka putovala 15 sati do Živogošća i 10 sati nazad da bi bila s nama nekoliko sati po kišnom danu. Izjavila je da joj je to nešto najljepše u životu i da slijedeće godine ide obavezno s nama i ostati će sve dane.
Skupljali smo se pomalo sa svih strana Lijepe naše, netko je ostao cijeli tjedan, a neki samo nekoliko dana.
Kao pravi veterani, kao svoji na svome i već poprilično udomaćeni i mi, a još više dječica koja su s veseljem ulazila u svaki kutak samostana, istražujući nije li se što promijenilo jer ovdje nam je lijepo biti.
Posebno sam ponosna na tu našu dječicu koja već ozbiljnije dolaze na ranojutarnju Svetu misu, ministriraju, opominju i umiruju nježno, naše malene bebe oko sebe… da ne spominjem kako suvereno vladaju Zlatnom krunicom koju su naučili i savladali baš tu u našem Zdencu, i neki odrasli bi se posramili. Bravo maleni!
A sada hrabro kao pravi mali i veliki Misionari Milosrđa u nove jesenske pothvate, nova djela milosrđa.
Svako dobro!
K.V.