HUMANITARNA POMOĆ ZA UGROŽENE
Zdenac Banja Luka u suradnji sa Središnjim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, s novim projektom Humanitarna pomoć za ugrožene, podijelili smo pakete hrane i higijenskih potrepština ugroženim Hrvatima, na području Banja Luke i okolice.
Iako je pandemija harala Banja Lukom, a i danas je još uvijek prisutna, obradovala nas je vijest da su nam odobrena sredstva od Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Okupili smo Upravni odbor, volontere, sazvali radni sastanak, podijelili poslove, raspodijelili se u grupe i na teren.
Obišli smo sve župe. Popisali one najugroženije i krenuli u akciju.
Pripremili smo 37 prilično bogatih paketa, prehrambenih proizvoda i sredstva za higijenu.
Za vrijeme obilaska obitelji, popisali smo zdravstvene potrebe i napravili socijalne kartone.
Primijetili smo da skoro svaka obitelj koju smo obišli, ima bar jednu osobu sa psihičkim poteškoćama.
Naša liječnica Nina i psihologinja Diana Olear, imati će na terenu dosta posla.
Radeći na ovom projektu, primijetila sam koliko me svaki susret s tim obiteljima ispunja radošću i daje mi novu snagu, polet, posebno kad im uspiješ ispuniti male želje kao: pokloniti im krunicu, slavinu za vodu, otplaćivanje duga za struju ili dovesti majstora za popravak krova koji prokišnjava...
Njihova radost postaje i naša radost.
Obitelj Mošunjac živi malo podalje od Banja Luke, u planini. Muž i žena, žive sami. Nemaju ni susjede, jer su kuće dosta udaljene jedna od druge. Nemaju nikakva primanja. Žive od plodova svojih ruku, od onog što uzgoje i posiju. Gospodin voli malo više popiti, a i žena mu je slabog zdravlja, na njoj je uglavnom briga o svemu.
Udaljeni su oko 40 minuta vožnje od Banja Luke. U tom selu ostali su jedini Hrvati. Održavaju katoličko groblje. Ponekad ih obiđe svećenik.
Kupili smo im malu svinju.
Svi potrebiti su nas blagoslivljali i bili radosni, jer smo ih obišli, jer nisu zaboravljeni.
Bili su jako srdačni, obećali smo im, da ih nećemo ni ubuduće zaboraviti.
Mnogi su bili u čudu, kada smo im predstavljali Zdenac. Nisu za njega nikada čuli, a već dugo djelujemo na ovom području. Oni koji su u boljem zdravstvenom stanju, obećali su nam nekad doći na naša druženja, petkom na večer.
Obitelji Mošunjac smo obećali, kada počnemo na jesen rad s djecom projekta Uči živjeti!, da ćemo kod njih imati prvi izlet, roštiljanje i druženje.
Radosno su prihvatili našu ideju o izletu na njihovom posjedu.
Iznenadili smo se, kada smo vidjeli, koliko su velike potrebe naših katolika na ovom području.
Posjet obiteljima bio je plodonosan, za njih, a i za nas Zdenčane. Vratili smo im izgubljeno dostojanstvo čovjeka, uvažavali ih i saslušali, a od njih smo nešto i naučili. Otišli smo kućama bogatiji i zadovoljni jer smo mnogima uljepšali dan.
Malena je materijalna pomoć koju smo im donijeli, ali radost i sreću koju su ispoljavali jer smo imali vremena za njih i saslušali ih, urodilo je novom spoznajom, koliko je čovjeku bitno da ga se uvažava i prihvati.
Sanja Horvat