Majka i sin Leonardo s dijagnozom šizofrenije (umjereno mentalno retardacijsko stanje), žive na kraju slijepe ulice. Dijeleći hranu izgladnjelim obiteljima, koji su nam rekli za ovu obitelj, posjetili smo i njih. Majku smo zatekli ispod stabla s dvije kćerke i bratom. Došli su ih obići i vidjeti kako su. Upitala sam ih za Leonarda, rekli su da spava. Ubrzo se Leonardo probudio i pozvali su nas u kuću. Iza željeznih vrata stajao je visoki, mršavi mladić. Uljudno nas je pozdravio. Majka ga drži zaključana. U sobi nema nikakva namještaja osim nekakve tkanine na kojoj spava, na podu.
Majci je neugodno što gledamo njenu bijedu pa nam objašnjava i pokazuje slomljeni željezni krevet, kojeg je Leonardo uništio u momentima napadaja agresivnosti. Nema lijekova ni novca. Ponekad lijekova ima za kupiti ali su bez novca. Kad nema lijekova, Leonardo ne spava danima i noćima (pet dana budan), pa bude jako agresivan, nitko mu se ne smije približiti, a što kod dohvati slomi. Hranu mu daju kroz rešetke vrata.
Ostavili smo im hranu za mjesec dana i uzeli recepte da mu kupimo lijekove i olakšamo patnju, a majci križ koji nosi.
Dragi dobročinitelji Vi olakšavate ovoj starici patnju, a Leonarda smirujete u njegovoj bolesti.
Bog će vas nagraditi!
s. Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa
