U rano jutro dana 21.listopada 2012 godine, na sam dan misijske nedjelje, dvadesetak splitskih Zdenčana krenulo je na hodočašće u Međugorje. Ovoga puta nakana hodočašća bila je crkveno odobrenje Zdenca kao pokreta misionara milosrđa. Stoga smo upravo simbolično izabrali misijsku nedjelju kao dan kad ćemo zajednički slaviti sa Zdenčanima iz Dubrovnika, Zagreba i Mostara koji su pristigli na zajedničko druženje i molitvu.
Uz pomoć Božju i dobre ljude na putu sretno smo stigli na cilj. Nakon kratkog pozdravljanja i druženja krenuli smo s molitvom svjetlosnih otajstava. Razmišljajući o otajstvima naglasili smo posebnost zadnjeg svjetlosnog otajstva zamišljajući sebe kao kruh u Isusovim rukama, kako smo upravo mi ti, kojima je po Njemu dano i čiji je zadatak da šire riječ Božju među ljudima...
Svrha molitve, i nakane zlatne krunice pod Isusovim kipom bila je da nam Isus da ponizno i blago srce; nama kao misionarima Božje riječi, da u svakom čovjeku vidimo Isusa te da svakom pristupamo na jednak način. Stoga smo se u molitvama sjetili naših obitelji, sadašnjih i budućih misionara.
Nakon ispovijedi i svete mise uslijedio je odlazak na Podbrdo popraćen radosnim otajstvima koja su naizmjenično predvodili Zdenčani po grupama iz Splita, Dubrovnika i Zagreba, uljepšavajući svako od otajstava različitim Gospinim pjesmama. Molitva je dodatno potkrijepljena i mislima iz papine poslanice prigodom misijske nedjelje :
"Ne možemo ostati mirni promatrajući na milijune svoje braće i sestara koji su također otkupljeni Kristovom krvlju, koji žive ne znajući za Božju ljubav". Krist "danas kao i nekoć – šalje nas po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji". Naviještanje, "nije nešto neobvezatno: po naredbi Gospodina Isusa to je naša dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da bi se spasili. Da, ta poruka je neophodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće ju je nečim drugim nadomjestiti"... upravo su to te misli koje sve nas obvezuju da budemo „misionari“ Božje riječi u našem svakodnevnom životu. Iako imamo klasičnu predodžbu o misionarima koje isključivo vežemo za asocijaciju ljudi koji napuštaju svoje domove i odlaze u različite krajeve svijeta pomagati ljudima , ali i širiti Božju riječ, Isus nam u evanđelju uvijek ponovno napominje da možemo biti i misionari „kod kuće“.
I na kraju, zajednički ručak bio je još jedna prilika da se novi i stari članovi Zdenca međusobno upoznaju i prošire svoja prijateljstva. Umorni, ali produhovljeni zaputili smo se svojim odredištima ostavljajući iza sebe još jedno lijepo iskustvo zajedništva u Kristu.
Nikolina