Suncem okupan Dubrovnik. Mnoštvo turista, vreve po gradu i dječjih osmijeha. U bezbrižnosti svog djetinjstva, djeca itekako mogu zrelo razmišljati čak kad se nama odraslima tako i ne čini.
U subotu, 07.05. kada se slavila svetkovina sv. Dujma, zaštitnika Splita, Zdenac je bio malo južnije, u Dubrovniku. U župi sv. Petra na Boninovu, dijelu Dubrovnika s kojeg se pruža veličanstveni pogled na more, družili smo se s djecom, polaznicima župnog vjeronauka iste župe. Bilo je oko 70 djece u dvije grupe. Blaža je pozdravila djecu, župnika don Antu i časnu sestru Marinelu koji su svojom susretljivošću i dobrom voljom omogućili ovaj susret. Djeca su saznala tko je Zdenac, čime se bavi te smo nakon uvodnih riječi pogledali film Zaboravljena siročad.
Gledali su film bez ijedne riječi, uronjeni u iskustvo djece Afrike koji nemaju ništa. Nakon filma, uslijedio je razgovor u kojem su izvučene tri važne stvari koje možemo primijeniti na svoj život. Zahvalnost, ljubav i skromnost, te tri vrline koje svatko od nas može prakticirati u svom životu čak i ako ne odemo u misije. Na kraju krajeva, svi smo mi misionari Božje ljubavi - u obitelji, u školi, na radnom mjestu, ulici…
Volonterka Ana je svjedočila o svom iskustvu misija u Venecueli i Kubi, a djeca su sa zanimanjem slušala i postavljala pitanja. Tu se potvrdilo ono što svi naslućujemo - svjedočanstvo proživljenog najviše dira ljudske duše. Kako je lijepo biti instrument u Božjim rukama, oblikovati dječja razmišljanja, usmjeravati ih k pravim vrijednostima – k živom, djelatnom Gospodinu koji nas ljubi i kazuje: ,, Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje'' (Mk 10, 14).
Ana Gizdić