Četvrtak, 27. srpnja 2023. godine bio je veliki dan za biskupiju Iringa u Tanzaniji. Crkva je obogaćena za šest novih svećenika koji su primili sakrament Svetog reda. Misno slavlje i ređenje, predvodio je biskup Tarcisius J. M. Ngalalekumtwa, koji i sam slavi 50 godina svećeništva. Ono što je ovaj događaj učinilo još posebnijim je i činjenica da su ovi mladi svećenici zaređeni u godini u kojoj biskupija slavi svoj jubilej, 125 godina dolaska kršćanstva u Iringu.
Davne 1898. godine prvi su se misionari, napustivši sigurnost svojih domova, uputili u nepoznato vodeći se Isusovim riječima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ (Mt 28,19)
Među više od stotinu svećenika koji su koncelebrirali misnom slavlju tek pokoja sijeda brada i bijelo lice svjedoče o tim prošlim vremenima. Nekoliko je to misionara iz Kolumbije, Italije i Hrvatske, koji su doživjeli tu milost da im je dano vidjeti plodove onoga što su prije toliko godina došli sijati. Ozarena lica mogli su promatrati snažnu i mnogobrojnu Crkvu u Tanzaniji, koju danas velikom većinom čine domaći svećenici. Posebno dirljiv trenutak bio je onaj u kojem je svaki od stotinu svećenika položio svoje ruke i blagoslovio svakoga mladomisnika pojedinačno. Ovim činom pokazali su im da ih prihvaćaju u svoju veliku svećeničku obitelj.
Jedan od mladomisnika bio je Bennobilly Kisake, kojega njegova subraća od milja zovu Benno. Inače, Benno je župljanin župe Mbarali, čiji je župnik naš misionar don Ante Batarelo koji je svoj misionarski put u Tanzaniji započeo 1975. godine, a s kojim Zdenac surađuje već dugi niz godina.
U nedjelju 30. srpnja 2023. godine, imale smo milost i čast prisustvovati svečanom slavljenju mlade mise mladomisnika Benne u crkvi blaženog Alojzija Stepinca koju je uz pomoć donatora iz Hrvatske sagradio don Ante.
Misno slavlje koje je trajalo više od tri sata bilo je prožeto prepoznatljivom i jedinstvenom afričkom radošću i pjesmom.
Ono što nas je najviše iznenadilo i nasmijalo bili su darovi za mladomisnika među kojima su se mogli vidjeti zidni sat s njegovom slikom,
banane i koza koja je u crkvu ušetala kao poseban dar njegove obitelji.
Nakon mise druženje se nastavilo vani ispred crkve zajedničkim ručkom za sve prisutne vjernike. Okrijepljene u duhu i tijelu, nastavile smo uživati u afričkim ritmovima i plesu.
Svi ovi događaji bili su vidljivi znak Božje prisutnosti i vodstva u misionarskom pozivu i njegovim plodovima.
„Dakle, po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.“(Mt 7,20)
A.P.
