Siromašna obitelj Orehovec u Župancu kod Ludbrega, krvavo je zarađivala svoj kruh kako bi se prehranila i odgojila svoju kćerku. Pomagali su mještanima u radu na poljima i po kućama, a zauzvrat su im darivali hranu, koja im je bila potrebna za život. Kako nisu mogli tako osigurati svoju budućnost sedamdesetih godina prošlog stoljeća krenuli su trbuhom za kruhom u daleku Njemačku za boljim životom. Njihova jedinica, kćerka Marijana ostala je s bakom. Daleko od roditelja završila je osnovnu školu i primljena u srednju školu ovdje u Hrvatskoj. Kako su Marijani nedostajali roditelji, a i njima njihova jedinica odlučili su da poslije završene osnovne škole dođe k njima u Njemačku. Sva djeca doseljenika u Njemačkoj su radila u nekakvoj tvornici. Marijanina majka svojoj kćeri željela je sretnu budućnost i odlučila je da nastavi školovanje. S majkom je radila gospođa čija kćerka je imala svoj obrt, frizerski salon. Marijana je istovremeno išla u školu i u salon na praksu. Bila je vrlo motivirana, brzo svladala jezik, u školi bila među boljima, a ubrzo se pokazala i njena kreativnost u frizerskom salonu. Marijanina kreativnost nije ostala samo na salonu, ubrzo je otkrila i svoj talent u slikarstvu, a poslije i u šivanju. Završila je i pet tečaja slikarstva u Berlinu, a poslije osvajala i nagrade.
Kad je završila školu vratila se u Hrvatsku, udala se i s dvadeset godina rodila sina, a kasnije i kćerku.. Život je nije mazio, u svom životu imala je ozbiljnih nezgoda gdje je kao osoba jačala i duhovno rasla. U svim svojim nedaćama osjetila je veliku potrebu pomaganja drugima. I sama je osjetila kad se našla u bezizlaznim situacijama, pomoć ljudi koje nije poznavala, ljudi dobra i velikodušna srca. Sve je to oblikovalo njen senzibilitet prema potrebitima, a naročito djeci.
Marijana je poslije udaje živjela u Koprivnici i volontirala, šišala po 80 ero djece, u domu za nezbrinutu djecu. Volontirala je i u udruzi invalida, po završetku rata pomagala je u Petrinji, prvi TV u boji poklonila je dječjem vrtiću u Petrinji i to je bila prva donacija njenog frizerskog salona. Pomagala je djecu poginulih branitelja. Cijeli život se bavi humanitarnim radom.
Prva donacija u Afriku otišla je za Mali dom u Keniji, gđa Marijana na Facebooku upoznala je rad fra Mira Babića, povezala se s volonterima u Malom domu i poslala nekoliko pošiljki putem volontera haljina, suknji, hlača, torbi i pernica za školu. Kasnije je slala pomoć preko Podravke, koja je djelovala u Tanzaniji i koji su uz svoju robu u kontejner uzeli i njenu donaciju od 100 kg školskog pribora (800 pernica, 600 torbi, 200 haljinica, 50 hlača..).
Veliki je motivator i za ostale. Torbe koje je šivala za djecu u Africi oslikala su djeca u školama Koprivnice i okolice. Materijale za šivanje su donacija dobrih ljudi iz Koprivnice i cijele Hrvatske, materijali su stizali i iz susjedne Bosne i Hercegovine.
Kroz cijeli život susreće ljude koji su i njoj samoj poticaj za pomaganje.
Gđa Marijana pronašla je i Zdenac, pronicljivo pregledala web stranicu i kontaktirala nas. Ponudila je šivanje odjeće za djecu Afrike. Kako smo u Africi otvorili svoj internat, zamolili smo je da šiva za djevojčice u internatu. Prvih 30 suknji i 30 bluza je upravo završeno. Vrlo kreativne, vesele i šarene kreacije razveselit će djevojčice u internatu.
Dobrotvor djece u Africi je osebujna osoba, šiva, šiša, slika, motivira i uvijek raspoloživa za pomoći. Svu pomoć koju je sama pružala potrebitima vratila joj je puninu, ispunjenost i blagoslov u svemu što radi, kao i blagoslov njene obitelji.
„Sve radim, ništa ne tražim. Samo slijedim put Božji. Bog me vodi. Sve što trebam to i dobijem. Treba željeti, vjerovati i dobije se, Božja providnost je očita u mojem životu. Pomažem svima s ljubavlju i velikom voljom. Sve što radim, radim kao da sebi radim. Uživam u tome, a još više kad djecu vidim u svojim šarenim kreacijama i njihove zadovoljne, velike crne okice, presretna sam.
Što manje trebam, više imam.“
To je gospođa Marijana, naša nova suradnica, od koje možemo puno naučiti.
I veliko joj HVALA, na svemu što je do sada učinila za potrebite i za potrebitu djecu Zdenca.
ASANTENI SANA WAUNGWANA MARIJANA!, poručuju djeca Afrike na svom Swahili jeziku.
N.M.