Ovih dana obilježili smo „Tjedan solidarnosti“ u dvije osnovne škole u Splitu. Tim malim, ali važnim događajima započeli smo proslavu 10.-e obljetnice udruge Zdenac koja će biti 2013. godine.
Zadnjih mjesec dana pripremali smo djecu iz Odgoja u solidarnosti, (zajedno njih 30-ak), iz OŠ Kman- Kocunar i OŠ Brda, za program u njihovim školama. Ravnatelji i vjeroučiteljice bez problema su pristali na prigodni program u njihovoj školi. Željeli smo da drugi učitelji i učenici vide što to rade desetogodišnjaci, dvanaestogodišnjaci, kome pomažu i kako se osjećaju u svemu tome. Željeli smo ih ujedno potaknuti i ukazati im da i sami mogu uvijek nešto dobro napraviti, bilo gdje i bilo kome. Ekvador, Tanzanija, Hrvatska… nije toliko bitno. Bitno je imati srce uvijek otvoreno za darivanje.
Kao i uvijek, bez puno dobrih ljudi i naših dragih volontera teško da bi sve ovo uspješno realizirali. Zahvaljujem im u ime Zdenca. Oni svojim nesebičnim darivanjem postaju svjedoci Božje dobrote na zemlji.
Uvijek kad sam s djecom osjećam se kao dijete i poželim biti dijete. Tad zaboravljam na sva pravila, forme, papire, poslove, planove… Vidjeti ih kako glume u igrokazu, kako pišu i čitaju svoje radove, kako pripremaju pozornicu za nastup, kako bez straha pokazuju svoje talente, kako se vesele jer su uspjeli, te sudjelovati s njima u programu, za mene je bio jedinstven događaj koji me vratio u moje dječje dane. Ostala sam ispunjena toplinom, razigranošću, bezbrižnošću i radošću.
Bog se nalazi u djeci, pa kad smo s njima, tad smo i s Njim. Ispunjeni toplinom i radošću, zaboravljamo naše brige. I u tom susretu svaka naša riječ je suvišna…
Lana