Postoje mjesta na kojima se čovjek osjeća ugodno, prihvaćeno, dobrodošlo. Kao kad te obaspe neka neobjašnjiva radost i imaš osjećaj da si kod kuće. Tako nekako bih opisala Dječji vrtić Svetog Franje u Zagrebu, kojega drže Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća. Oduševila me je jednostavnost, zajedništvo i Božja prisutnost koju sam osjetila u susretu sa sestrom Darkom, ravnateljicom vrtića i odgojiteljicom Leom, s kojima sam dogovorila radionicu.
Prava i iskrena dječja radost i znatiželja dočekala me u skupini “Sunce”. Pomalo zbunjeno su promatrali projektor, platno i stolić prekriven afričkim stoljnjakom i križem na njemu, ispitujući me: “Što ćemo to raditi, o čemu ćemo pričati?!
Naša radionica “Ti budi živi kruh drugome” započela je molitvom i razgovorom o kruhu, hrani koja nam je potrebna za svakodnevni život i zahvalnosti za nju. Naučili smo da nije dovoljno uzimati samo hranu za naše tijelo. Trebamo hraniti naše srce i našu dušu. Tu hranu daje nam Isus koji se nalazi u maloj bijeloj hostiji, ali i u svakome od nas.
Svakako najposebniji dio radionice bio je onaj u kojemu su djeca dolazila Isusu i šaptala Mu tiho svoje zahvale, molitve i želje. Kroz prezentaciju fotografija i videa zajedno smo otputovali u daleku Venezuelu i Ugandu. Djeca su mogla vidjeti bijedu i siromaštvo u kojima žive njihovi vršnjaci na drugom kraju svijeta. Hladne, mračne kućice, bez prozora, toplog kreveta, ormara, struje, vode… Iznenađenog i tužnog pogleda promatrali su nasmijanu djecu u prljavoj i poderanoj odjeći, bez obuće na nogama.
Posebno ih je dirnulo kada su čuli da su to djeca koja jedu jednom dnevno i to najčešće jelo koje se pravi od brašna i vode ili kašu. Naučili su reći hvala na španjolskom jeziku i na svahiliju, a sve što su vidjeli i čuli ih je potaknulo da zajedno sa svojim odgojiteljicama izrade poklone za korisnike Doma za starije i nemoćne “Park” i tako i oni budu živi kruh drugome.
Na kraju ove naše radionice i druženja molitvom srca zahvalili smo Isusu za naše obitelji, hranu, djecu u potrebi i cijeli svijet.
A.P.
