Ženski đački dom u Splitu, V. odgojna grupa i njihova odgajateljica Đurđica već nekoliko godina pomažu školovanje siromašne djece putem kumstva. Poslušajmo razmišljanje učenice Antonije.
Na satu vjeronauka, u drugom razredu osnovne škole, učili smo molitvu Anđelu čuvaru. Vjeroučiteljica je pričala da svatko od nas ima svog anđela čuvara koji je uvijek iza nas i koji nas čuva. Nas trinaest se u isti mah okrenulo, nadajući se da će iza sebe ugledati anđela u bijeloj odjeći, sa zlatnim uvojcima, okrunjenog blistavom aureolom. Nitko ga od nas, naravno, nije vidio. Ili jest? Možda je onaj dječak koji je sjedio iza mene bio moj anđeo čuvar. Možda je anđeo čuvar prijateljice Viki bio njen pokojni brat. Nitko nije ni mogao pomisliti da smo možda baš mi nečiji anđeli čuvari.
Osnovna škola kao da je trajala osam mjeseci, a ne osam godina. U nedjelju, 7. rujna 2014. svoje sam kofere unijela u sobu broj 18, u petu odgojnu skupinu odgajateljice Đurđice Kamenjarin. U početku je bilo teško. Teško se bilo prilagoditi, dva tjedna biti bez obitelji. Kroz nekoliko mjeseci se mnogo prijateljstava izgradilo, ali i srušilo, brže nego kula od karata. Polako smo zakoračili u prosinac, mjesec darivanja.
Ponekad je tužno što se većina ljudi dariva samo u prosincu, jer gladne ljude na životu neće održati ono što pojedu u jednom mjesecu. Na sastanku odgojne skupine odgajateljica je novim djevojkama predstavila Carlosa iz Equadora, Perpetuu i Chartiru iz Tanzanije. Njih peta odgojna skupina bodri već sedam godina. Ove godine, kao i prethodne tri, školuje Chatiru, četrnaestogodišnjeg dječaka. Djevojke su se, proteklih godina, rado odazivale pozivu odgajateljice da izdvoje po pedeset kuna koje će njemu osigurati ono potrebno da sretnije živi.
Bila sam iznenađena, štoviše, bilo mi je drago što ću sudjelovati. Chatira živi u potpuno drugačijem svijetu, u svijetu kakvog mi ne možemo ni zamisliti. U svijetu u kojem djeca, ako uopće i idu u školu, možda nemaju što pojesti za doručak. „Obrazovanje je najmoćnije oružje kojim možemo promijeniti svijet,“ rekao je Nelson Mandela. Tko zna? Možda dječak za kojeg sam izdvojila malo novca jednog dana postane uspješan znanstvenik, doktor, sportaš ili umjetnik? Upravo smo mi njegovi anđeli čuvari, njegove prijateljice, njegove sestre. Mi smo jednim malim korakom, možda samo malo, promijenili svijet. Chatirin svijet.
Svatko može promijeniti svijet, počevši od toga da mijenja sebe. Da se nasmiješi prodavačici u pekari, kuharici ili spremačici. Da nekome kaže dobar savjet ili neku misao za poticaj. Ne smije nam biti teško pomoći, jer možda baš jednoga dana nama bude trebala pomoć. Jedino tako možemo promijeniti svijet. Svi smo pozvani.
Budi nečiji anđeo čuvar, ne samo u vrijeme blagdana, nego svaki dan, jer promijenivši svijet jednoga čovjeka promijenit ćeš i svijet jedne zajednice, a promijenivši svijet jedne zajednice, netko poslije tebe promijenit će čovječanstvo.
Antonija Grljušić