Orlando, profesor kineziologije i turizma, došao je u Hrvatsku s Margarite, Venezuela. Član je Zdenca Aljibe u Venezueli, došao je učiti hrvatski jezik i učiti kako Zdenac u Hrvatskoj provodi aktivnosti od pripreme do izvedbe, o kulturi naroda, njihovom temperamentu, vrijednostima, zanimanjima. Susreo se sa svijetom koji je malo drugačiji nego u Venezueli, ali opet tako sličan. Sve jako dobro zamjećuje, bez pogovora odrađuje povjereni mu posao iako neke stvari nikada nije radio kod kuće. Jedno njegovo razmišljanje o sadnji stabala u dječjem igralištu vrtića.
„Kad sam sudjelovao u sadnji stabala u vrtićkom parku, sve mi je bilo novo, stabla, tlo, oblik i zadatak. Bila je zima, vidio sam šibe, doslovno štapiće s korijenom, i mislio sam da neće preživjeti zimu. Pitao sam sestru je li dobro, a ona je odgovorila: "Ovo je trenutak, moramo im dati vremena da udare."
S poslušnošću i ljubavlju učinio sam svoj dio. Mjesec dana kasnije još uvijek sam vidio "štapove", vezali smo ih da ih zaštitimo od vjetra. "Morali smo se pobrinuti za njihovo korijenje", još uvijek sam sumnjao. Nešto kasnije, sjetio sam se natpisa na zidu u blizini Él Vallea u Margariti, nešto poput "Civilizacija napreduje kada građani sade drveće za koje znaju da neće vidjeti njihovu sjenu."
Pitam s. Ljilju o vremenu koje je potrebno da naraste, ona mi kaže dugo i ja prokomentiram sestri s tugom da neću vidjeti tu sjenu ili plodove, ona mi kroz smijeh kaže "poslat ćemo ti fotografije."
Danas nakon hladnih dana bez sunca, sa snijegom i kišom, uspijevam vidjeti cvijeće i vidjeti što je živo, sretan sam što znam da je to cvijeće budućnost za druge ljude.
Iako se možda ne čini mogućim, sve ima svoje vrijeme, svoj proces i vrijedi raditi i ulagati u druge i sebe kako bismo imali bolju budućnost. Moramo dopustiti da nas vode, slušati i iznad svega, imati vjere. Tako je i u Zdencu, u svim našim središnjicama i državama. Puno nam se puta čini nemogućim, imajmo Vjeru, potrudimo se saditi (sijati, raditi, ulagati), danas da sutra vidimo cvijeće jer sigurno će to cvijeće uroditi plodom.
Bog nas voli!“
Orlando Guzman
