"U rujnu idemo u Albaniju," rekla je naša predsjednica gđa Marija Milošević u Goraždu u lipnju ove godine. Možda odemo u Albaniju ali već u rujnu? Zar to nije prerano? pomislila sam. Evo, rujan još nije ni završio a mi se već vratili iz Albanije!
Preko ljeta je, uz pomoć sestre Svjetlane Rezo, uspostavljen kontakt s časnim sestrama u Lacu, sredinom kolovoza su definirani ciljevi akcije a 21. kolovoza 2013. javnost je obaviještena o akciji „Pomozimo đacima u Albaniji!“. Akcija je trajala od 26. kolovoza do 10. rujna. I uspjela je! Iznad očekivanja.
Brojni su se odazvali, među prvima Caritas Dubrovnik, V. gimnazija "Vladimir Nazor", OŠ Kraljice Jelene, zatim OŠ Kamen Šine, OŠ Kman-Kocunar, OŠ Dobri, OŠ Vrapče, OŠ Kula Norinska, OŠ Srinjine, OŠ Plokite, mladi iz SKACA Split. Mnogi su novčanim prilogom podržali ovu akciju. Vrijedni volonteri iz Splita, Zagreba i Dubrovnika su prevezli, sortirali i pakirali darovani školski pribor i ruksake. Nakon provedene zakonske procedure,krenuli smo na put; trebalo je sve to dano iz ljubavi odnijeti potrebnima.
U četvrtak poslijepodne krenuli smo u Dubrovnik gdje su nas dočekali Marija i Ivan iz dubrovačkog Caritasa koji je donirao dio ruksaka te odjeću i obuću za djecu. Prespavali smo u Ženskom učeničkom domu Sv. Marije Krucifikse i u petak 20. rujna uputili smo se u Albaniju. Na graničnim prijelazima obavljali smo carinske formalnosti bez prevelikog čekanja i zavrzlama, granični policajci i carinici bili su puni razumijevanja i simpatija prema nama. U ranim poslijepodnevnim satima stigli smo u Skadar, Marija i Ivan su se vratili u Dubrovnik, a mi smo nastavili za Lac.
Albanija je prošle godine proslavila stotu obljetnicu osnutka. Sačuvane je prirode i krasnih pejzaža. Nacionalno je homogena, a vjerski tolerantna država. Veliki su društveni kontrasti, susreću se i 19. i 21. stoljeće. Neki gradovi, posebno Tirana, postali su velika gradilišta, ali uz uređene fasade u središtu grada nailazimo i na derutne zgrade i potleušica na rubovima. Kao u svim tranzicijskim državama mnoge su tvornice zatvorene tako da je velik broj nezaposlenih.
Posebno su ponosni na antički grad Kruja u kojem su pronađeni brojni ilirski grobovi. U Kruji je srednjovjekovna tvrđava u kojoj je danas Povijesni muzej. Sredinom 15.stoljeća pod vodstvom Gjergjr Kastriota Skenderbega Albanci su pružali žilav otpor turskim osvajačima.
Lac je jedan od najsiromašnijih gradova u Albaniji. U njemu živi oko 20 000 stanovnika. Jedna je ulica reprezentativna, a sve ostalo vapi za promjenom.
Dječji vrtić kojeg su, uz pomoć dobrih ljudi, podigle i vode časne sestre Kćeri Božje ljubavi, nalazi se u siromašnom i zapuštenom naselju Sandžak.
Časne sestre svakodnevno pripremaju ručak za šezdesetoro školske djece i skrbe za brojne siromašne obitelji. Imali smo priliku upoznati jednu od njih- obitelj s devetoro djece, doselili su se iz planinskog područja nakon potapanja njihovog sela zbog izgradnje hidrocentrale.
U nedjelju je počeo povratak u domovinu, osjećali smo zahvalnost Onome koji nas posla u Zemlju orlova i prema svima koji su sudjelovali u ovom humanitarnom projektu, koji su se odrekli nečeg svojeg da bi pomogli bližnjem u nevolji.
A koja će nam biti asocijacija na riječ Albanija? Kćeri Božje ljubavi - njih šest : Jeronima,Valentina, Mrika, Marita, Hrizantema, Ilena ; njihovo gostoprimstvo, jednostavnost, otvorenost i njihovo geslo: Svako dobro djelo počinje dobrom nakanom.
HVALA svima vama koji ste omogućili da ova akcija uspije!
