Bliži nam se Božić, isčekujemo rođenje spasitelja našega Isusa Krista. Ove godine ćemo Božić dočekati bez drage nam sestre Lukrecije Mamić. Sestra Lukrecija, službenica milosrđa, je na večer prve nedjelje došašća ubijena u samostanu u Kirembi gdje je djelovala više godina. U prvu nedjelju došašća kršćani započinju vrijeme radosnog isčekivanja rođenja Isusa Krista. Sestri Lukreciji On je došao u susret i prije nego što je ona sama to vjerojatno očekivala. Vjerujemo da je njihov susret bio pun radosti kojoj se svi nadamo i da je ona sada u zajedništvu s Njim i svim svetima.
Moj susret sa sestrom Lukrecijom dogodio se u listopadu 2006. godine kada sam mjesec dana boravila u samostanu u Kirembi i radila u bolnici koju vode sestre službenice milosrđa. Širokogrudnost i srdačnost sestre Lukrecije očitovala se od prvog trenutka od kada je pristala na moj dolazak u Kirembu te se nastavila kroz naše druženje tokom mjesec dana. Boravak u Kirembi bilo je vrijeme brojnih susreta, intenzivnog druženja i zajedništva u radu i molitvi.
Sestru Lukreciju sam upoznala kao iznimno angažiranu osobu koja je pomagala osobama kojima je pomoć bila najpotrebnija. Svakodnevno je radila s bolesnicima u bolničkom centru u Kirembi. U svom radu naglasak je stavila na pomoć osobama zaraženim virusom HIV te osobama koje trpe glad odnosno onima koje se nalaze u stanju teške izgladnjelosti. Pored redovnog posla u bolnici sestra Lukrecija neumorno je tražila najsiromašnije među siromasima odnosno one koji sami niti ne znaju tražiti pomoć. Njima je željela pružiti potrebnu pomoć ili bar riječ utjehe. Lijepu riječ i srdačan osmjeh je sestra Lukrecija uostalom za svakoga našla.
Posebno mjesto u srcu sestre Lukrecije pripadalo je članovima plemena Batwa, odnosno Pigmejima. To je pleme koje se u Burundiju nalazi na marginama društva i čiji članovi se teško integriraju u normalne društvene tokove. Sestra Lukrecija je među njima poticala školovanje djece, brinula se za adekvatnu zdravstvenu skrb prvenstveno majki i djece, te ih je educirala o poljoprivredi i pomagala im u nabavki sjemenja.
Rad sestre Lukrecije u potpunosti oslikava izreka da se ljudima najbolje pomaže učeći ih kako uloviti ribu, a ne dajući im ribu. Njeno djelovanje zasigurno je proizlazilo iz prisnog odnosa s Isusom Kristom kojeg je gajila tokom ovozemaljskog života. Vjerujem da je u svakom čovjeku gledala ranjenog Isusa kojemu je željela poviti rane.
Na kraju svi skupa pozdravimo dragu nam sestru Lukreciju: „ Do sljedećeg susreta u zajedništvu s Isusom Kristom!“
Jelena
