Iz Splita i Zagreba pohodili smo sredinom ovog mjeseca Srednju Bosnu - Travnik i Sarajevo, te se otisnuli sve do Drine, do Goražda, do hladnog groba Drinskih mučenica. U Travniku smo boravili u Katoličkom školskom centru, a u Sarajevu u Bogosloviji. Duhovnu potporu nam je davala sestra Svjetlana. O životu sestara u samostanu na Palama i posljednjim danima njihova života ispričala nam je sestra Zvonimira.
Obje sestre pripadaju redu Kćeri Božje ljubavi, redu kojem su pripadale i sestre kojima smo hodočastili.
Potresno je i čitati i slušati kako Zlo pokušava uništiti Dobro, ali prolaziti putem od Pala do Goražda, putem kojim su prošle naše Blaženice, te razmišljati o Njima, zamišljati ih - gladne i žedne, u snijegu, sa Zlima, pokušati shvatiti o čemu su mislile tog prosinca 1941.godine, što su jedna drugoj govorile - je iskustvo koje se ničim ne može opisati.
Ispred zgrade koja je nekoć bila kasarna, a danas škola, na obilježenom mjestu, zapalili smo pet svijeća. U Drinu smo bacili pet crvenih ruža - za sestru JULU, BERCHMANU, KRIZINU, ANTONIJU, i BERNADETU: Prolijevanjem krvi i dajući svoj život, Bogu su potvrdile svoju vjernost i ljubav, a nama postale primjer postojanosti u vjeri.
Naravno, i ovog puta, Zdenac je učinio novi (is)korak. Na prijedlog naše osnivačice č.s. Ljilje Lončar, na vrhu Romanije smo posjetili manastir u kojem žive dvije monahinje. Činilo mi se da sam u Samariji, sa Isusom, na Zdencu.
Hvala svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog hodočašća, a nadasve hvala Bogu čiju smo nazočnost osjećali u svakom trenutku.
Perica Barić