Siromašna obitelj Orehovec u Župancu kod Ludbrega, krvavo je zarađivala svoj kruh kako bi se prehranila i odgojila svoju kćerku. Pomagali su mještanima u radu na poljima i po kućama, a zauzvrat su im darivali hranu, koja im je bila potrebna za život. Kako nisu mogli tako osigurati svoju budućnost sedamdesetih godina prošlog stoljeća krenuli su trbuhom za kruhom u daleku Njemačku za boljim životom. Njihova jedinica, kćerka Marijana ostala je s bakom. Daleko od roditelja završila je osnovnu školu i primljena u srednju školu ovdje u Hrvatskoj. Kako su Marijani nedostajali roditelji, a i njima njihova jedinica odlučili su da poslije završene osnovne škole dođe k njima u Njemačku. Sva djeca doseljenika u Njemačkoj su radila u nekakvoj tvornici. Marijanina majka svojoj kćeri željela je sretnu budućnost i odlučila je da nastavi školovanje. S majkom je radila gospođa čija kćerka je imala svoj obrt, frizerski salon. Marijana je istovremeno išla u školu i u salon na praksu. Bila je vrlo motivirana, brzo svladala jezik, u školi bila među boljima, a ubrzo se pokazala i njena kreativnost u frizerskom salonu. Marijanina kreativnost nije ostala samo na salonu, ubrzo je otkrila i svoj talent u slikarstvu, a poslije i u šivanju. Završila je i pet tečaja slikarstva u Berlinu, a poslije
