Od Kampale do Bugirija – put koji znači život.
Naš dan započeo je vrlo rano, još prije izlaska sunca. U 6 sati ujutro krenuli smo iz Kampale prema Bugiriju, svjesni da nas čeka dug, ali smislen put. Ranim polaskom uspjeli smo izbjeći gradske gužve, a cijelim putem pratila nas je kiša – tiha, postojana, kao da pere umor i priprema nas za ono što slijedi.
Po dolasku u Bugiri kratko smo se zaustavili u motelu gdje noćimo, ostavili stvari i odmah krenuli dalje – na lokalni market. Ondje smo proveli mnogo vremena pažljivo kupujući sve ono što je djeci u sirotištu nužno za svakodnevni život: meso, rižu, grah, povrće, voće i ulje za kuhanje. Uz hranu, nabavili smo i higijenske potrepštine – sapune, uloške za djevojčice te donje rublje, jer dostojanstvo i briga idu ruku pod ruku s prehranom.
Nakon kupovine uputili smo se prema sirotištu, s punim vozilom i još punijim srcima. Ondje smo proveli evidenciju o broju djece, svako dijete je pojedinačno fotografirano, a za svako su ispunjeni obrasci s osnovnim informacijama. Ova dokumentacija važan je korak u stvaranju reda, sigurnosti i dugoročne brige za svako dijete.
Kada je obrok bio pripremljen, djeca su se okupila oko stola i zajedno jela. Hrana je bila jednostavna, ali topla i pripremljena s ljubavlju – baš onakva kakva najviše znači.
Posjetili smo i zemlju koju je kupio Zdenac uz pomoć suradnika i na kojoj uzgajaju kukuruz, slatki krumpir i kasavu – plodove koji nisu samo hrana, nego simbol održivosti i nade u samostalniju budućnost.
Tijekom posjeta podijelili smo svu kupljenu odjeću, majice i slatkiše. Našim volonterima uručili smo mali poticajni novčani prilog – znak zahvalnosti za njihovu nesebičnu predanost djeci.
Ovo nije bio samo put od Kampale do Bugirija. Ovo je bio put solidarnosti, odgovornosti i tihe borbe za bolju svakodnevicu djece koja to najviše trebaju.
A.S.
