Ing. Vučina rođen je u Sarajevu, 24. lipnja 1948. Bosna i Hercegovina.
1974. oženio se Julijom Banjanin, državljankom Venezuele i dobio dvije kćeri Cateryn i Yasminka.
Od tada živi u različitim mjestima Venezuele. Radi na različitim državnim projektima kao arhitekt i inženjer. Kroz posao je upoznao otok Margarita. Svidio mu se, sagradio kuću u Pampataru (prije 30 godina). Cijenio je ono klasično i tradicionalno, kuća mu je kolonijalnog stila i diše prostranošću i jednostavnošću koja odražava njegovu osobnost i principe.
Najviši autoritet Hrvatskog zavoda za graditeljstvo prepoznao ga je kao inovatora za projekt toplinskog bloka.
Volio je Hrvatsku, poticao je i pomagao hrvatskim potomcima u Venezueli u stjecanju hrvatskog državljanstva.
Volio je Venezuelu i nastojao je venezuelanske institucije povezati s Hrvatima. U tu je svrhu organizirao kulturnu razmjenu slikara i pisaca.
Osnovao je udruženje Venezuelan_Croata.
Margaritu je nazivao rajem na zemlji. Imao je istovremeno venezuelansko i hrvatsko državljanstvo.
Prije 15 godina upoznala sam ga u Hrvatskoj. Planirao je i savjetovao oko adaptacije prostora za rad splitskog Zdenca. Od tada ostaje uz Zdenac i u Zdencu.
Zdenac na Margariti, Venezuela osnovan je na poziv gosp. Miroslava. Prvih je godina u potpunosti bio posvećen ciljevima Zdenca. Svoja prijateljstva uključio je u promociju i organizaciju Zdenca. Zdencu u Venezueli nadodao je ime Aljibe, cijeneći tradicionalni jezik starosjedioca u Margariti. Uskladio je Statut Zdenca Aljibe prema venezuelanskom zakonu i registrirao ga.
U njegovoj kući boravili smo prve tri godine, održavali sastanke s volonterima.
Svakodnevno smo odlazili do Millanesa i Juana Griega, šireći polje rada i tražeći veći prostor za djelovanje Zdenca na Margariti.
Svake bih subote s djecom odlazio u Millanes, donoseći im hranu i didaktički materijal. S lakoćom je uočavao potrebe djece koja su bila najpovučenija i najpotrebitija.
Bio je vrlo osjetljiv na nepravdu. U zaštiti najslabijih. Perfekcionist u svom radu. Miran i stabilan. Vrlo organiziran s puno zadataka. Malo se odmarao.
Nikad se nije žalio. Imao je duboko povjerenje u Boga da On upravlja svim događanjima. Nije bio doktrinalni katolik, ali imao je vrlo jasne i duboko ukorijenjene kršćanske principe i vrijednosti. Bila je to tajanstvena ličnost. O sebi nije puno govorio. Imao je široku kulturu.
12 godina živio je u kući Zdenca, dok je bio u Hrvatskoj.
Bio je suosnivač i prvi predsjednik Misijskog pokreta milosrđa Zdenac - Aljibe na otoku Margariti, Venezuela i cijenjeni član Hrvatskog društva Venezuele.
Počivao u miru Božjem!
s. Ljilja Lončar